Fondare 3033 Risultati per: Eli
Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog života. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braæi i ljudima koji su došli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca. (Tobija 1, 3)
U vrijeme Šalmanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braæi: (Tobija 1, 16)
Nisam znao da je u zidu bila ptièica. I kako mi oèi bijahu otvorene, padoše mi tople ptièje izmetine u oèi i od toga dobih bijele mrlje. Išao sam lijeènicima, ali mi ne mogoše pomoæi. Uzdržavao me Ahikar dok ne ode u Elimaidu. (Tobija 2, 10)
Kad je Sara to èula, veoma se ražalostila. Plaèuæi je otišla u oèevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reèe u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kæer, pa ti se, na nesreæu, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neæu se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne èujem ovakvih uvreda." (Tobija 3, 10)
i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kæi u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti roðaka koga bih èekala. Sedam sam muževa veæ izgubila: tÓa èemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne èujem onih uvreda." (Tobija 3, 15)
Jer ako èiniš po istini, uspijevat æeš u djelima svojim, kao svi oni koji èine pravdu. (Tobija 4, 6)
Djeli milostinju od svoga dobra: kad dijeliš milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okreæi lica od siromaha, pa ni Bog neæe okrenuti lica od tebe. (Tobija 4, 7)
Od onoga što imaš i prema tome koliko imaš dijeli milostinju: imaš li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju. (Tobija 4, 8)
Èuvaj se, sine, svakoga preljuba. I pazi da ti žena bude iz plemena tvojih otaca; ne uzimaj za ženu tuðinku koja ne pripada koljenu tvoga oca, jer mi smo sinovi proroèki. Noa, Abraham, Izak, Jakov naši su oci odiskona; sjeti se, sine, da su svi oni uzeli žene meðu svojom braæom i da su bili blagoslovljeni u svojoj djeci, njihovo potomstvo dobit æe zemlju u nasljedstvo. (Tobija 4, 12)
Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odjeæom odjeni gologa. Sve što ti je suvišno daj drugima, a kada dijeliš milostinju, neka ti oko ne bude stisnuto. (Tobija 4, 16)
Tobit mu kaza: "Dobro mi došao! I ne ljuti se na me zato što sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo išli zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikažemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zašli na stranputicu. Braæa su ti ljudi valjani. Pripadaš plemenitu rodu. (Tobija 5, 14)
Dogovoriše se tako. A onda kaza Tobiji: "Spremi se i sretan vam put obojici!" Sin spremi sve za put. I reèe mu njegov otac: "Idi s ovim èovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i anðeo njegov pratio vas!" (Tobija 5, 17)
