Fondare 476 Risultati per: David u Hebronu
David ostavi svoje stvari èuvaru opreme pa otrèa u bojni red. Došavši, zapita svoju braæu za zdravlje. (Prva knjiga o Samuelu 17, 22)
Dok je s njima govorio, gle, onaj izazivaè (zvao se Golijat, Filistejac iz Gata) iziðe iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste rijeèi kao prije. I David ih je èuo. (Prva knjiga o Samuelu 17, 23)
Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: "Što æe to dobiti èovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove živoga Boga?" (Prva knjiga o Samuelu 17, 26)
A David odgovori: "A što sam uèinio? Zar se ne smije ni rijeè reæi?" (Prva knjiga o Samuelu 17, 29)
Kad su ljudi èuli što je govorio David, jave to Šaulu, a on ga pozva preda se. (Prva knjiga o Samuelu 17, 31)
David reèe Šaulu: "Neka nikome ne klone srce zbog onoga èovjeka! Tvoj æe sluga izaæi i borit æe se s tim Filistejcem." (Prva knjiga o Samuelu 17, 32)
Ali David odgovori Šaulu: "Tvoj je sluga èuvao ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, (Prva knjiga o Samuelu 17, 34)
David još dometne: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeðe šape izbavit æe me i iz ruku toga Filistejca." Tada Šaul reèe Davidu: "Idi i Jahve neka bude s tobom!" (Prva knjiga o Samuelu 17, 37)
Pripasa Davidu svoj maè preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa reèe Šaulu: "Ne mogu hodati u tome jer nisam navikao." Zato sve skinu sa sebe. (Prva knjiga o Samuelu 17, 39)
David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praæku, te s praækom u ruci poðe prema Filistejcu. (Prva knjiga o Samuelu 17, 40)
A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti - bijaše David mladiæ, rumen, lijepa lica. (Prva knjiga o Samuelu 17, 42)
A David odgovori Filistejcu: "Ti ideš na me maèem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih èeta koje si ti izazvao. (Prva knjiga o Samuelu 17, 45)
