Fondare 18870 Risultati per: Dã
Sam æu ti halju do lica podiæi da se tvoja golotinja vidi. (Jeremija 13, 26)
Divlji magarci, stojeæ' na goletima, dašæu kao èagalj, oèi im malaksale jer nema zelenila. (Jeremija 14, 6)
o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik što se uvrati da prenoæi? (Jeremija 14, 8)
Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne štede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove. (Jeremija 14, 10)
Tada rekoh: "Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: 'Neæete vidjeti maèa, niti æe vam biti gladi, nego æu vam dati postojan mir na ovome mjestu.'" (Jeremija 14, 13)
A Jahve mi reèe: "Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viðenja, isprazna gatanja i snove srca svoga." (Jeremija 14, 14)
Zato ovako govori Jahve: "Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neæe biti ni maèa ni gladi u zemlji ovoj, sami æe od maèa i gladi poginuti. (Jeremija 14, 15)
A narod ovaj kojemu prorokuju ležat æe po ulicama jeruzalemskim, pokošen maèem i glaðu, i neæe biti èovjeka da ga pokopa - njih, žene njihove, sinove i kæeri njihove. Tako æu na njih izliti zloæu njihovu." (Jeremija 14, 16)
A ti im reci ovako: Nek' oèi moje suze rone danju i noæu, i neka ne prestanu, jer je strašno slomljena djevica, kæi naroda moga, ranom neobièno ljutom. (Jeremija 14, 17)
TÓa zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti duši omrznu Sion? Zašto nas tako biješ te nam više nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, èekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa! (Jeremija 14, 19)
Zar ispraznost bezbožnika dažda daje? Ili zar nebesa sama kiše? Zar ne daješ ti to, Jahve, Bože naš? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to èiniš. (Jeremija 14, 22)
Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve: Tko je za smrt, u smrt! Tko je za maè, pod maè! Tko je za glad, u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!' (Jeremija 15, 2)