Fondare 928 Risultati per: Boga

  • Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve! (Levitski zakonik 19, 32)

  • Neka budu posveæeni svome Bogu; neka ne oskvrnjuju ime svoga Boga, jer oni prinose žrtve u èast Jahvi paljene, hranu Boga svoga. Zato moraju biti sveti. (Levitski zakonik 21, 6)

  • Svetim ga drži, jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti je svet, jer sam svet ja, Jahve, koji vas posveæujem. (Levitski zakonik 21, 8)

  • Neka ne izlazi iz Svetišta, tako da ne oskvrne Svetište svoga Boga, jer na sebi nosi posveæenje uljem pomazanja Boga svoga. Ja sam Jahve! (Levitski zakonik 21, 12)

  • "Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih naraštaja, koji imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu svoga Boga. (Levitski zakonik 21, 17)

  • Dakle, ni jedan od potomaka sveæenika Arona koji imadne manu neka se ne primièe da prinosi u èast Jahvi paljenu žrtvu; buduæi da ima manu, neka se ne primièe da prinosi hranu svoga Boga. (Levitski zakonik 21, 21)

  • Može blagovati hranu svoga Boga i od žrtava presvetih, i svetih, (Levitski zakonik 21, 22)

  • niti takvo što primajte od stranca da to prinesete kao hranu svoga Boga. S manom su jer su osakaæene. Zato vam neæe biti primljene.'" (Levitski zakonik 22, 25)

  • Prije toga dana - dok ne donesete prinose svoga Boga - ne smijete jesti ni kruha, ni pržena zrnja, ni svježa klasja. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili.'" (Levitski zakonik 23, 14)

  • Uzmite veæ prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana, granèica s lisnatih drveta i potoène vrbovine pa se veselite u nazoènosti Jahve, Boga svoga, sedam dana. (Levitski zakonik 23, 40)

  • Poslije toga æeš ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju; (Levitski zakonik 24, 15)

  • Neka nitko od vas ne nanosi štete svome sunarodnjaku, nego se boj Boga svoga! Jer ja sam Jahve, Bog vaš. (Levitski zakonik 25, 17)


“É difícil tornar-se santo. Difícil, mas não impossível. A estrada da perfeição é longa, tão longa quanto a vida de cada um. O consolo é o repouso no decorrer do caminho. Mas, apenas restauradas as forças, é necessário levantar-se rapidamente e retomar a viagem!” São Padre Pio de Pietrelcina