Fondare 27 Risultati per: šatore

  • Šimunovci, poimence popisani, navališe za vremena judejskoga kralja Ezekije te razbiše njihove šatore i njihove zaklone koji se naðoše ondje. Baciše na njih kletvu, koja traje do današnjega dana, i nastaniše se na njihovo mjesto jer su ondje bili pašnjaci za njihovu stoku. (Prva knjiga Ljetopisa 4, 41)

  • Za Šaulovih vremena vojevali su s Hagrijcima koji su izginuli od njihove ruke; tako su se naselili u njihove šatore po svemu istoènom podruèju od Gileada. (Prva knjiga Ljetopisa 5, 10)

  • Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom! U šatore, Izraele! Sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore. (Druga knjiga Ljetopisa 10, 16)

  • Poharale su i šatore za stoku i zaplijenile mnoštvo sitne stoke i deva; a onda su se vratile u Jeruzalem. (Druga knjiga Ljetopisa 14, 14)

  • Opkoli sve sinove Madijanove, zapali im šatore, ugrabi stada. (Judita 2, 26)

  • Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje! (Psalmi 43, 3)

  • Juda, držeæi da æe mu zaista moæi u mnogome biti od pomoæi, pristade na mir s njima; dadoše si desnice pa se povukoše pod šatore. (Druga knjiga o Makabejcima 12, 12)

  • kad su prohodili pustoš nenastanjenu i dizali šatore po bespuæima. (Knjiga Mudrosti 11, 2)

  • K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome. (Jeremija 6, 3)

  • predat æu vas, evo, u posjed sinovima Istoka da usred vas razapnu svoje šatore, udare svoja prebivališta. Oni neka jedu tvoje plodove i piju mlijeko tvoje! (Ezekiel 25, 4)

  • Postavit æe svoje dvorske šatore izmeðu mora i Svete gore Divote. Ali æe i njemu doæi kraj, i nitko mu neæe pomoæi. (Daniel 11, 45)

  • Jer, evo gdje odoše pred pustošenjem; prihvatit æe ih Egipat, sahraniti Memfis, srebrna im blaga kopriva æe baštiniti, šatore æe njihove obrasti trnje. (Hošea 9, 6)


“No tumulto das paixões terrenas e das adversidades, surge a grande esperança da misericórdia inexorável de Deus. Corramos confiantes ao tribunal da penitência onde Ele, com ansiedade paterna, espera-nos a todo instante.” São Padre Pio de Pietrelcina