Fondare 7831 Risultati per: Æe
I tako, sine, otiði iz Ninive, jer æe sve biti što je nagovijestio prorok Jona. (Tobija 14, 8)
Tada se Nabukodonozor užasno razbjesni protiv svih tih podruèja i zakle se svojim prijestoljem i svojim kraljevstvom da æe im se osvetiti i maèem opustošiti sve pokrajine Cilicije, Damaska, Sirije, uništiti sve stanovnike koji življahu na podruèju Moaba, plemena Amona, èitave Judeje i sve žitelje Egipta sve do obaju mora. (Judita 1, 12)
"Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: otiæi æeš od mene i povest æeš sa sobom ljude svjesne svoje snage, otprilike stotinu i dvadeset tisuæa pješaka i mnoštvo od dvanaest tisuæa konja i konjanika. (Judita 2, 5)
Poæi æeš protiv sve zemlje na zapadu, jer se ne odazva nalogu mojih usta. (Judita 2, 6)
Naredit æeš im da pripreme zemlju i vodu, jer æu u svome bijesu nasrnuti na njih. Prekrit æu svu zemlju nogama svojih vojnika i pustit æu da je temeljito opljaèkaju. (Judita 2, 7)
Njihovi æe ranjenici ispuniti doline; svaki potok i rijeka razlit æe se nabujavši od njihovih mrtvih tijela. (Judita 2, 8)
Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo podruèje. Ako ti se predaju, ti æeš mi ih saèuvati za dan njihove kazne. (Judita 2, 10)
Bjehu se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, žrtvenik i Hram bili su posveæeni poslije obešèašæenja. (Judita 4, 3)
Tada Joakim, veliki sveæenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smješten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina, (Judita 4, 6)
Sinovi Izraelovi uèiniše kako im je naložio Joakim, veliki sveæenik, i starješine narodne koje življahu u Jeruzalemu. (Judita 4, 8)
oni i žene njihove, i djeca, i životinje, i pridošlice, i plaæenici i robovi nošahu kostrijet oko bokova. (Judita 4, 10)
opasaše vreæama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju a svetišta njihova obešèašæenju, pogrdi i ruglu pogana. (Judita 4, 12)