Fondare 7831 Risultati per: Æe
A prije toga sveæenik Elijašib, postavljen nad sobama Doma Boga našega, bijaše svom roðaku Tobiji (Knjiga Nehemijina 13, 4)
uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posuðe, desetine žita, vina i ulja, odreðene za levite, pjevaèe i vratare, i doprinosi za sveæenike. (Knjiga Nehemijina 13, 5)
Nad spremištima postavio sam sveæenika Šelemju, književnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je dužnost bila da dijele svojoj braæi. (Knjiga Nehemijina 13, 13)
Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, èupao im kose i zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kæeri njihovim sinovima i ne uzimajte žene od njihovih kæeri za svoje sinove, a ni za sebe! (Knjiga Nehemijina 13, 25)
Jedan od sinova Jojade, sina velikog sveæenika Elijašiba, bijaše zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe. (Knjiga Nehemijina 13, 28)
Spomeni se, Bože moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli sveæeništvo i zavjet sveæenièki i levitski. (Knjiga Nehemijina 13, 29)
Tako sam ih oèistio od svega tuðega i opet uspostavio službe sveæenika i levita dodijelivši svakome njegov posao. (Knjiga Nehemijina 13, 30)
Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana meðu svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posveæen Hram, Prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. (Tobija 1, 4)
Predavao sam sve to sveæenicima, sinovima Aronovim, za žrtvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vrše službu u Jeruzalemu, i prodavao odgovarajuæi dio druge desetine te utržak trošio svake godine u Jeruzalemu. (Tobija 1, 7)
Vidjevši ona mnoga jela, rekoh sinu: "Idi i dovedi jednoga od naše braæe na koga naiðeš a koji se sjeæa Gospodina. Eto, èekat æu te!" (Tobija 2, 2)
Sjetih se Amosova proroèanstva: "Svetkovine vaše u tugu æe se pretvoriti, a radosti vaše kuknjavom æe postati." I zaplakah. (Tobija 2, 6)
Susjedi mi se rugali i govorili: "Zar se ne boji da æe ga zbog toga ubiti? Jednom se izvukao, a sad opet pokopa mrtvace." (Tobija 2, 8)
