Knjiga o Jobu, 11
14. ako li zloæu iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
14. ako li zloæu iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
U Jobu 11, Zofar, jedan od Jobovih prijatelja, izražava svoje mišljenje o situaciji svog prijatelja i nudi savjete o tome kako bi trebao djelovati. Zofar sugerira da posao pati jer ga zaslužuje i da je rješenje njegovih problema pokajati se i tražiti Boga. Stihovi povezani s temama koje se odnose na Job 11 su:
Posao 4:7 - "Sjećate se sada: Tko nikad nije propao, nevin? Ili gdje su ravno uništeni?" Zofar sugerira da je Jobova patnja zaslužena kazna i da je sigurno počinio neki grijeh da prođe kroz njega. Ovaj stih govori o ideji da ljudi pate samo zaslužuju sebe, što je uobičajeno vjerovanje u vrijeme posla.
Mudre izreke 3:11-12 - "Moj Sin, Gospodinova korekcija, niti je obeshrabrena kad ga pokoči; jer Gospodin ukobi koga voli, kao Otac, Sinu kojem želi dobro." Zofar vjeruje da je Jobova patnja kazna Božja, ali ovaj stih pokazuje da božanska korekcija nije nužno kazna, već čin ljubavi i brige.
Posao 9:20. Zofar sugerira da bi se posao trebao pokajati i tražiti Boga da okonča svoju patnju, ali ovaj stih govori o poteškoćama nekoga tko je nevin da se brani optužbama.
Psalam 34:19 - "Mnogi su nevolje pravednika, ali Gospodin ga isporučuje od svih." Zofar vjeruje da Job pati samo zato što ga zaslužuje, ali ovaj stih pokazuje da se patnja može dogoditi čak i s pravednim ljudima i da je Bog u stanju osloboditi pravednike svih njegovih nevolja.
Izaija 40:31 - "Ali oni koji čekaju Gospoda, obnovit će snagu i uzdići se krilima kao orlovi; oni će trčati i neće se umoriti; hodat će i ne zalijepiti." Zofar sugerira da je rješenje Jobove patnje pokajati se i tražiti Boga, a ovaj stih govori o važnosti nade i povjerenja u Boga da se suoči s izazovima života.
“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.” São Padre Pio de Pietrelcina
