Evanðelje po Marku, 5
1. Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.
2. Èim iziðe iz laðe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki èovjek s neèistim duhom.
3. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima
4. jer je veæ èesto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.
5. Po cijele bi noæi i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
6. Kad izdaleka opazi Isusa, dotrèi i pokloni mu se,
7. a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me!"
8. Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziði, duše neèisti, iz ovoga èovjeka!"
9. Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!"
10. I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
11. A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.
12. Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uðemo!"
13. I on im dopusti. Tada iziðoše neèisti duhovi i uðoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuæe jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
14. Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi poðoše vidjeti što se dogodilo.
15. Doðu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obuèen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.
16. A oèevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.
17. Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
18. Kad je ulazio u laðu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.
19. No on mu ne dopusti, nego mu reèe: "Poði kuæi k svojima pa im javi što ti je uèinio Gospodin, kako ti se smilovao."
20. On ode i poèe razglašavati po Dekapolu što mu uèini Isus. I svi su se divili.
21. Kad se Isus laðom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.
22. Stajao je uz more. I doðe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge
23. pa ga usrdno moljaše: "Kæerkica mi je na umoru! Doði, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!"
24. I poðe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
25. A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,
26. mnogo pretrpjela od pustih lijeènika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.
27. Èuvši za Isusa, priðe mu meðu mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.
28. Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit æu spašena."
29. I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
30. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reèe: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"
31. A uèenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišæe i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'"
32. A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to uèini.
33. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.
34. On joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila! Poði u miru i budi zdrava od svojega zla!"
35. Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kæi ti je umrla. Èemu dalje muèiti uèitelja?"
36. Isus je èuo taj razgovor, pa æe nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!"
37. I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.
38. I doðu u kuæu nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.
39. Uðe i kaže im: "Što buèite i plaèete? Dijete nije umrlo, nego spava."
40. A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uðe onamo gdje bijaše dijete.
41. Primi dijete za ruku govoreæi: "Talita, kum!" što znaèi: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!"
42. I djevojka odmah usta i poèe hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u èudu veliku.
43. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reèe da djevojci dadnu jesti.