Zaharija, 2
1. Podigoh oèi i vidjeh. I gle: èetiri roga.
1. Et levavi oculos meos et vidi, et ecce quattuor cornua;
2. Upitah anðela koji je govorio sa mnom: "Što je ovo?" On mi odgovori: "To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem."
2. et dixi ad angelum, qui loquebatur in me: “Quid sunt haec?”. Et dixit ad me: “Haec sunt cornua, quae ventilaverunt Iudam et Israel et Ierusalem”.
3. Onda mi Jahve pokaza èetiri kovaèa.
3. Et ostendit mihi Dominus quattuor fabros;
4. A ja upitah: "Što su došli ovi raditi?" On mi odgovori: "Ono su rogovi koji su raznijeli Judu te se nitko više ne usuðuje diæi glavu; a ovi su došli da ih zastraše i da slome rogove narodima koji podizahu rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli."
4. et dixi: “Quid isti veniunt facere?”. Qui respondit dicens: “Haec sunt cornua, quae ventilaverunt Iudam per singulos viros, ut nemo eorum levaret caput suum; et venerunt isti deterrere ea, ut deiciant cornua gentium, quae levaverunt cornu super terram Iudae, ut dispergerent eam”.
5. Podigoh oèi i vidjeh. I gle: èovjek, a u ruci mu mjeraèko uže.
5. Et levavi oculos meos et vidi; et ecce vir, et in manu eius funiculus mensorum.
6. Upitah ga: "Kamo ideš?" Odgovori mi: "Da izmjerim Jeruzalem i da vidim koliko je širok a koliko dug."
6. Et dixi: “Quo tu vadis?”. Et dixit ad me: “Ut metiar Ierusalem et videam, quanta sit latitudo eius et quanta longitudo eius”.
7. I gle, anðeo koji je govorio sa mnom stajaše nepomièno, a drugi mu iziðe u susret
7. Et ecce angelus, qui loquebatur in me, egrediebatur, et angelus alius egrediebatur in occursum eius;
8. i reèe mu: "Trèi, reci onome mladiæu ovako: Jeruzalem æe biti kao otvoren grad radi mnoštva ljudi i stoke koji æe biti u njemu.
8. et dixit ad eum: “Curre, loquere ad puerum istum dicens: Absque muris habitabitur Ierusalem prae multitudine hominum et iumentorum in medio eius.
9. A ja æu mu - rijeè je Jahvina - biti ognjen zid unaokolo i Slava njegova sred njega."
9. Et ego ero ei, ait Dominus, murus ignis in circuitu et in gloria ero in medio eius.
10. "Hej! Hej! Bježite iz zemlje sjeverne" - rijeè je Jahvina - "jer u sva èetiri vjetra nebeska razasuo sam vas" - rijeè je Jahvina!
10. Heu, heu! Fugite de terra aquilonis, dicit Dominus, quoniam in quattuor ventos caeli dispersi vos, dicit Dominus.
11. "Hej, Sione, koji živiš kod kæeri babilonske, spasi se!"
11. Heu, Sion, fuge, quae habitas apud filiam Babylonis!
12. Ovako govori Jahve nad Vojskama, èija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljaèkali: "Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.
12. Quia haec dicit Dominus exercituum, cuius gloria misit me ad gentes, quae spoliaverunt vos: Qui tetigerit vos, tangit pupillam oculi mei.
13. Gle, ruku dižem na njih da plijenom budu svojim robovima." Znat æete tako da me posla Jahve nad Vojskama!
13. Quia ecce ego levo manum meam super eos, et erunt praeda servorum suorum; et cognoscetis quia Dominus exercituum misit me.
14. "Klièi i raduj se, kæeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivat' - rijeè je Jahvina.
14. Iubila et laetare, filia Sion, quia ecce ego venio et habitabo in medio tui, ait Dominus.
15. U onaj dan mnogi æe narodi uz Jahvu prionuti i bit æe narod moj, a ja æu prebivati usred tebe." Znat æeš tako da me tebi posla Jahve nad Vojskama.
15. Et applicabuntur gentes multae ad Dominum in die illa et erunt ei in populum. Et habitabo in medio tui, et scies quia Dominus exercituum misit me ad te.
16. I Judeja æe biti baština Jahvina, njegov dio u Svetoj zemlji, i on æe opet izabrati Jeruzalem.
16. Et possidebit Dominus Iudam partem suam super terram sanctam et eliget adhuc Ierusalem.
17. Tiho, ljudi svi, pred Jahvom, jer, evo, on ustaje iz svetoga Prebivališta svojega!
17. Sileat omnis caro a facie Domini, quia consurrexit de habitaculo sancto suo”.
