Poslanica Rimljanima, 11

1. Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.

1. Dico ergo: Numquid repulit Deus populum suum? Absit! Nam et ego Israelita sum, ex semine Abraham, tribu Beniamin.

2. Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela:

2. Non reppulit Deus plebem suam, quam praescivit. An nescitis in Elia quid dicit Scriptura? Quemadmodum interpellat Deum adversus Israel:

3. Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade.

3. “Domine, prophetas tuos occiderunt, altaria tua suffoderunt, et ego relictus sum solus, et quaerunt animam meam”.

4. Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuæa ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.

4. Sed quid dicit illi responsum divinum? “Reliqui mihi septem milia virorum, qui non curvaverunt genu Baal”.

5. Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru.

5. Sic ergo et in hoc tempore reliquiae secundum electionem gratiae factae sunt. 6 Si autem gratia, iam non ex operibus, alioquin gratia iam non est gratia.

6. Ako pak po milosti, nije po djelima; inaèe milost nije više milost!

6.

7. Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše,

7. Quid ergo? Quod quaerit Israel, hoc non est consecutus, electio autem consecuta est; ceteri vero excaecati sunt,

8. kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oèi da ne vide, uši da ne èuju sve do dana današnjega.

8. sicut scriptum est: “Dedit illis Deus spiritum soporis, oculos, ut non videant, et aures, ut non audiant, usque in hodiernum diem”.

9. I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaæom.

9. Et David dicit: “Fiat mensa eorum in laqueum et in captionem et in scandalum et in retributionem illis.

10. Nek im potamne oèi da ne vide i leða im zauvijek pogni!

10. Obscurentur oculi eorum, ne videant, et dorsum illorum semper incurva!”.

11. Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor.

11. Dico ergo: Numquid sic offenderunt, ut caderent? Absit! Sed illorum casu salus gentibus, ut illi ad aemulationem adducantur.

12. Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li æe više to biti njihov puni broj?

12. Quod si casus illorum divitiae sunt mundi, et deminutio eorum divitiae gentium, quanto magis plenitudo eorum!

13. Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam

13. Vobis autem dico gentibus: Quantum quidem ego sum gentium apostolus, ministerium meum honorifico,

14. ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih.

14. si quo modo ad aemulandum provocem carnem meam et salvos faciam aliquos ex illis.

15. Jer ako je njihovo odbaèenje izmirenje svijeta, što li æe biti njihovo prihvaæanje ako ne oživljenje od mrtvih?

15. Si enim amissio eorum reconciliatio est mundi, quae assumptio, nisi vita ex mortuis?

16. Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane.

16. Quod si primitiae sanctae sunt, et massa; et si radix sancta, et rami.

17. Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajednièar korijena, soènosti masline,

17. Quod si aliqui ex ramis fracti sunt, tu autem, cum oleaster esses, insertus es in illis et consocius radicis pinguedinis olivae factus es,

18. ne uznosi se nad grane. Ako li se hoæeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe.

18. noli gloriari adversus ramos; quod si gloriaris, non tu radicem portas, sed radix te.

19. Reæi æeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.

19. Dices ergo: “Fracti sunt rami, ut ego inserar”.

20. Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj!

20. Bene; incredulitate fracti sunt, tu autem fide stas. Noli altum sapere, sed time:

21. Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neæe poštedjeti.

21. si enim Deus naturalibus ramis non pepercit, ne forte nec tibi parcat.

22. Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inaèe æeš i ti biti odsjeèen.

22. Vide ergo bonitatem et severitatem Dei: in eos quidem, qui ceciderunt, severitatem; in te autem bonitatem Dei, si permanseris in bonitate, alioquin et tu excideris.

23. A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit æe pricijepljeni; ta moæan je Bog da ih opet pricijepi.

23. Sed et illi, si non permanserint in incredulitate, inserentur; potens est enim Deus iterum inserere illos!

24. Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsjeèen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li æe lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!

24. Nam si tu ex naturali excisus es oleastro et contra naturam insertus es in bonam olivam, quanto magis hi, qui secundum naturam sunt, inserentur suae olivae.

25. Jer ne bih htio, braæo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomièno je otvrdnuæe zadesilo Izraela dok punina pogana ne uðe.

25. Nolo enim vos ignorare, fratres, mysterium hoc, ut non sitis vobis ipsis sapientes, quia caecitas ex parte contigit in Israel, donec plenitudo gentium intraret,

26. I tako æe se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doæi æe sa Siona Otkupitelj, odvratit æe bezbožnost od Jakova.

26. et sic omnis Israel salvus fiet, sicut scriptum est: “Veniet ex Sion, qui eripiat, avertet impietates ab Iacob;

27. I to æe biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.

27. et hoc illis a me testamentum, cum abstulero peccata eorum”.

28. U pogledu evanðelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.

28. Secundum evangelium quidem inimici propter vos, secundum electionem autem carissimi propter patres;

29. Ta neopozivi su dari i poziv Božji!

29. sine paenitentia enim sunt dona et vocatio Dei!

30. Doista, kao što vi nekoæ bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrðe

30. Sicut enim aliquando vos non credidistis Deo, nunc autem misericordiam consecuti estis propter illorum incredulitatem,

31. tako i oni sada po milosrðu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrðe.

31. ita et isti nunc non crediderunt propter vestram misericordiam, ut et ipsi nunc misericordiam consequantur.

32. Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.

32. Conclusit enim Deus omnes in incredulitatem, ut omnium misereatur!

33. O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokuèivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!

33. O altitudo divitiarum et sapientiae et scientiae Dei! Quam incomprehensibilia sunt iudicia eius, et investigabiles viae eius!

34. Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?

34. Quis enim cognovit sensum Domini? Aut quis consiliarius eius fuit?

35. Ili: tko ga darom preteèe da bi mu se uzvratiti moralo?

35. Aut quis prior dedit illi, et retribuetur ei?

36. Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.

36. Quoniam ex ipso et per ipsum et in ipsum omnia. Ipsi gloria in saecula. Amen.