Knjiga Brojeva, 14

1. Tada zagraja sva zajednica i poèe vikati. I te noæi narod plakaše.

1. Igitur vociferans omnis tur ba flevit nocte illa,

2. Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sreæe da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji!

2. et mur murati sunt contra Moysen et Aaron cuncti filii Israel dicentes: “Utinam mortui essemus in Aegypto vel in hac vasta solitudine!

3. Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maèa a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!"

3. Cur inducit nos Dominus in terram istam, ut cadamus gladio, et uxores ac liberi nostri ducantur captivi? Nonne melius est reverti in Aegyptum?”.

4. Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi voðu i vratimo se u Egipat!"

4. Dixeruntque alter ad alterum: “Constituamus nobis ducem et revertamur in Aegyptum!”.

5. Mojsije i Aron padoše nièice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom.

5. Quo audito, Moyses et Aaron ceciderunt proni in terram coram omni congregatione filiorum Israel.

6. A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meðu onima što su izviðali zemlju, razderaše svoju odjeæu.

6. At vero Iosue filius Nun et Chaleb filius Iephonne, qui et ipsi lustraverant terram, sciderunt vestimenta sua

7. Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra.

7. et ad omnem congregationem filiorum Israel locuti sunt: “Terra, quam circuivimus, valde bona est.

8. Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu æe nas zemlju dovesti i dat æe nam je. To je zemlja u kojoj teèe med i mlijeko.

8. Si propitius fuerit Dominus, inducet nos in eam et tradet humum lacte et melle manantem.

9. Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: tÓa on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!"

9. Nolite rebelles esse contra Dominum neque timeatis populum terrae huius, quia sicut panem ita eos possumus devorare. Recessit ab eis omne praesidium; Dominus nobiscum est, nolite metuere”.

10. I dok je sva zajednica veæ mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim.

10. Cumque clamaret omnis congregatio et lapidibus eos vellet opprimere, apparuit gloria Domini super tabernaculum conventus cunctis filiis Israel,

11. Tada reèe Mojsiju: "Dokle æe me taj narod prezirati? Dokle mi neæe vjerovati unatoè svim znamenjima što sam ih meðu njima izvodio?

11. et dixit Dominus ad Moysen: “Usquequo detrahet mihi populus iste? Quousque non credent mihi in omnibus signis, quae feci coram eis?

12. Udarit æu ih pomorom i istrijebiti, a od tebe æu uèiniti narod veæi i moæniji od njega."

12. Feriam igitur eos pestilentia atque consumam; te autem faciam in gentem magnam et fortiorem quam haec est”.

13. Onda Mojsije reèe Jahvi: "Egipæani su shvatili da si ti, svojom moæi, izveo ovaj narod izmeðu njih.

13. Et ait Moyses ad Dominum: ? Audient Aegyptii, de quorum medio eduxisti populum istum in virtute tua,

14. Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Veæ su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oèituješ licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoæ u stupu od ognja ideš pred njima.

14. et dicent ad habitatores terrae huius, quia audierunt quod tu, Domine, in populo isto sis et facie videaris ad faciem, et nubes tua protegat illos, et in columna nubis praecedas eos per diem et in columna ignis per noctem.

15. Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga èovjeka, narodi koji su èuli glas o tebi reæi æe:

15. Et occidisti hunc populum quasi unum hominem, et dicent gentes, quae audierunt auditum tuum:

16. 'Jahve je bio nemoæan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obeæao, i zato ih je poubijao u pustinji.'

16. "Non poterat Dominus introducere populum in terram, pro qua iuraverat, idcirco occidit eos in solitudine!".

17. Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši:

17. Magnificetur ergo fortitudo Domini, sicut iurasti dicens:

18. 'Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrðem; podnosi opaèinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opaèinu otaca kažnjava na djeci do treæega i èetvrtog koljena.'

18. "Dominus patiens et multae misericordiae, auferens iniquitatem et scelera nullumque innoxium derelinquens, qui visitas peccata patrum in filios in tertiam et quartam generationem".

19. Oprosti krivnju ovome narodu po velièini svoga milosrða, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde."

19. Dimitte obsecro peccatum populi huius secundum magnitudinem misericordiae tuae, sicut propitius fuisti populo huic de Aegypto usque ad locum istum”.

20. "Opraštam po rijeèi tvojoj", reèe Jahve.

20. Dixitque Dominus: “Dimisi iuxta verbum tuum.

21. "Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja,

21. Vivo ego, et implebit gloria Domini universam terram!

22. ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali veæ deset puta ne hoteæi poslušati moj glas,

22. Attamen omnes homines, qui viderunt maiestatem meam et signa, quae feci in Aegypto et in solitudine, et tentaverunt me iam per decem vices nec oboedierunt voci meae,

23. neæe vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obeæao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neæe je vidjeti.

23. non videbunt terram, pro qua iuravi patribus eorum; nec quisquam ex illis, qui detraxit mihi, intuebitur eam.

24. A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukèiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega æu ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi æe je potomci zaposjesti! Neka Amaleèani i Kanaanci samo ostanu u dolini.

24. Servum meum Chaleb, qui plenus alio spiritu secutus est me, inducam in terram hanc, quam circuivit, et semen eius possidebit eam.

25. Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora."

25. Quoniam Amalecites et Chananaeus habitant in vallibus, cras movete castra et revertimini in solitudinem per viam maris Rubri”.

26. Još reèe Jahve Mojsiju i Aronu:

26. Locutusque est Dominus ad Moysen et Aaron dicens:

27. "Dokle æe ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Èuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu.

27. “Usquequo congregatio haec pessima murmurat contra me? Querelas filiorum Israel audivi.

28. Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uši govorili, tako æu vam i uèiniti.

28. Dic ergo eis: Vivo ego, ait Dominus, sicut locuti estis, audiente me, sic faciam vobis!

29. U ovoj pustinji popadat æe vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene.

29. In solitudine hac iacebunt cadavera vestra. Omnes, qui numerati estis a viginti annis et supra et murmurastis contra me,

30. Neæete uæi u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.

30. non intrabitis terram, super quam levavi manum meam, ut habitare vos facerem, praeter Chaleb filium Iephonne et Iosue filium Nun.

31. A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih æu uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli.

31. Parvulos autem vestros, de quibus dixistis quod praedae hostibus forent, introducam, ut videant terram, quae vobis displicuit.

32. A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!

32. Vestra cadavera iacebunt in solitudine hac;

33. Vaši sinovi neka lutaju pustinjom èetrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.

33. filii vestri erunt pastores in deserto annis quadraginta et portabunt fornicationem vestram, donec consumantur cadavera vestra in deserto.

34. Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana èetrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispaštajte svoje opaèine èetrdeset godina. Iskusite što znaèi mene napustiti.

34. Iuxta numerum quadraginta dierum, quibus considerastis terram ­ annus pro die imputabitur ­ quadraginta annis portabitis iniquitates vestras et scietis ultionem meam.

35. Ja, Jahve, to kažem: tako æu postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine."

35. Ego Dominus locutus sum, ita faciam omni congregationi huic pessimae, quae consurrexit adversum me: in solitudine hac deficiet et morietur”.

36. A oni ljudi koje Mojsije bijaše poslao da istraže zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglašujuæi zemlju;

36. Igitur omnes viri, quos miserat Moyses ad contemplandam terram et qui reversi murmurare fecerant contra eum omnem congregationem detrahentes terrae quod esset mala,

37. oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom.

37. mortui sunt atque percussi in conspectu Domini.

38. Od onih ljudi koji su išli da istraže zemlju ostadoše na životu jedino Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov.

38. Iosue autem filius Nun et Chaleb filius Iephonne vixerunt ex omnibus, qui perrexerant ad considerandam terram.

39. Kad je Mojsije prenio te rijeèi svim Izraelcima, narod se uvelike ražalosti.

39. Locutusque est Moyses universa verba haec ad omnes filios Israel, et luxit populus nimis.

40. I uranivši ujutro poènu se uspinjati na vrh brda govoreæi. "Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgriješili."

40. Et ecce mane primo surgentes ascenderunt verticem montis atque dixerunt: “Parati sumus ascendere ad locum, de quo Dominus locutus est, quia peccavimus”.

41. A Mojsije rekne: "Zašto kršite zapovijed Jahvinu? Neæete uspjeti.

41. Quibus Moyses: “Cur, inquit, transgredimini verbum Domini, quod vobis non cedet in prosperum?

42. Ne penjite se, da vas ne potuku vaši neprijatelji, jer Jahve nije meðu vama.

42. Nolite ascendere, non enim est Dominus vobiscum, ne corruatis coram inimicis vestris!

43. Ta ondje se pred vama nalaze Amaleèani i Kanaanci te æete od maèa pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neæe biti s vama."

43. Amalecites et Chananaeus ante vos sunt, quorum gladio corruetis, eo quod nolueritis acquiescere Domino, nec erit Dominus vobiscum”.

44. Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovèeg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora.

44. At illi contenebrati ascenderunt in verticem montis; arca autem foederis Domini et Moyses non recesserunt de castris.

45. Amaleèani i Kanaanci koji su živjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i rasprše ih sve do Horme.

45. Descenditque Amalecites et Chananaeus, qui habitabat in monte, et percutiens eos atque concidens persecutus est eos usque Horma.