Evanðelje po Luki, 9

1. Sazva dvanaestoricu i dade im moæ i vlast nad svim zlodusima i da lijeèe bolesti.

1. Convocatis autem Duodecim, dedit illis virtutem et potesta tem super omnia daemonia, et ut languores curarent,

2. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i lijeèiti bolesnike.

2. et misit illos praedicare regnum Dei et sanare infirmos;

3. I reèe im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine!

3. et ait ad illos: “Nihil tuleritis in via, neque virgam neque peram neque panem neque pecuniam, neque duas tunicas habeatis.

4. U koju god kuæu uðete, ondje ostanite pa odande dalje poðite.

4. Et in quamcumque domum intraveritis, ibi manete et inde exite.

5. Gdje vas ne prime, iziðite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedoèanstvo protiv njih."

5. Et quicumque non receperint vos, exeuntes de civitate illa pulverem pedum vestrorum excutite in testimonium supra illos”.

6. Oni krenuše: obilazili su po selima, navješæivali evanðelje i lijeèili posvuda.

6. Egressi autem circumibant per castella evangelizantes et curantes ubique.

7. Doèuo Herod tetrarh sve što se dogaða te se naðe u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih";

7. Audivit autem Herodes tetrarcha omnia, quae fiebant, et haesitabat, eo quod diceretur a quibusdam: “Ioannes surrexit a mortuis”;

8. drugi: "Pojavio se Ilija"; treæi opet: "Ustao je neki od drevnih proroka."

8. a quibusdam vero: “Elias apparuit”; ab aliis autem: “Propheta unus de antiquis surrexit”.

9. A Herod reèe: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko èujem?" I tražio je priliku da ga vidi.

9. Et ait Herodes: “Ioannem ego decollavi; quis autem est iste, de quo audio ego talia?”. Et quaerebat videre eum.

10. Apostoli se vrate i ispripovjede što su uèinili. Isus ih povede sa sobom i povuèe se nasamo u grad zvani Betsaida.

10. Et reversi apostoli narraverunt illi, quaecumque fecerunt. Et assumptis illis, secessit seorsum ad civitatem, quae vocatur Bethsaida.

11. Saznalo to mnoštvo po poðe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja.

11. Quod cum cognovissent turbae, secutae sunt illum. Et excepit illos et loquebatur illis de regno Dei et eos, qui cura indigebant, sanabat.

12. Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka poðu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i naðu jela jer smo ovdje u pustu kraju."

12. Dies autem coeperat declinare; et accedentes Duodecim dixerunt illi: “Dimitte turbam, ut euntes in castella villasque, quae circa sunt, divertant et inveniant escas, quia hic in loco deserto sumus”.

13. A on im reèe: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod."

13. Ait autem ad illos: “Vos date illis manducare”. At illi dixerunt: “Non sunt nobis plus quam quinque panes et duo pisces, nisi forte nos eamus et emamus in omnem hanc turbam escas”.

14. A bijaše oko pet tisuæa muškaraca. Nato æe on svojim uèenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset."

14. Erant enim fere viri quinque milia. Ait autem ad discipulos suos: “Facite illos discumbere per convivia ad quinquagenos”.

15. I uèine tako: sve ih posjedaju.

15. Et ita fecerunt et discumbere fecerunt omnes.

16. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše uèenicima da posluže mnoštvo.

16. Acceptis autem quinque panibus et duobus piscibus, respexit in caelum et benedixit illis et fregit et dabat discipulis suis, ut ponerent ante turbam.

17. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.

17. Et manducaverunt et saturati sunt omnes; et sublatum est, quod superfuit illis, fragmentorum cophini duodecim.

18. Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi uèenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?"

18. Et factum est, cum solus esset orans, erant cum illo discipuli, et interrogavit illos dicens: “Quem me dicunt esse turbae?”.

19. Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treæi opet: da neki od drevnih proroka usta."

19. At illi responderunt et dixerunt: “Ioannem Baptistam, alii autem Eliam, alii vero: Propheta unus de prioribus surrexit”.

20. A on im reèe: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reèe: "Krist - Pomazanik Božji!"

20. Dixit autem illis: “Vos autem quem me esse dicitis?”. Respondens Petrus dixit: “Christum Dei”.

21. A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.

21. At ille increpans illos praecepit, ne cui dicerent hoc,

22. Reèe: "Treba da Sin Èovjeèji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sveæenièki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treæi dan da uskrsne."

22. dicens: “Oportet Filium hominis multa pati et reprobari a senioribus et principibus sacerdotum et scribis et occidi et tertia die resurgere”.

23. A govoraše svima: "Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.

23. Dicebat autem ad omnes: “Si quis vult post me venire, abneget semetipsum et tollat crucem suam cotidie et sequatur me.

24. Tko hoæe život svoj spasiti, izgubit æe ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj æe ga spasiti.

24. Qui enim voluerit animam suam salvam facere, perdet illam; qui autem perdiderit animam suam propter me, hic salvam faciet illam.

25. Ta što koristi èovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?"

25. Quid enim proficit homo, si lucretur universum mundum, se autem ipsum perdat vel detrimentum sui faciat?

26. "Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeèi, toga æe se i Sin Èovjeèji stidjeti kada doðe u slavi svojoj i Oèevoj i svetih anðela."

26. Nam qui me erubuerit et meos sermones, hunc Filius hominis erubescet, cum venerit in gloria sua et Patris et sanctorum angelorum.

27. "A kažem vam uistinu: neki od nazoènih neæe okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega."

27. Dico autem vobis vere: Sunt aliqui hic stantes, qui non gustabunt mortem, donec videant regnum Dei”.

28. Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziðe na goru da se pomoli.

28. Factum est autem post haec verba fere dies octo, et assumpsit Petrum et Ioannem et Iacobum et ascendit in montem, ut oraret.

29. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeæa sjajem zablista.

29. Et facta est, dum oraret, species vultus eius altera, et vestitus eius albus, refulgens.

30. I gle, dva èovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija.

30. Et ecce duo viri loquebantur cum illo, et erant Moyses et Elias,

31. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.

31. qui visi in gloria dicebant exodum eius, quam completurus erat in Ierusalem.

32. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva èovjeka koji stajahu uza nj.

32. Petrus vero et qui cum illo gravati erant somno; et evigilantes viderunt gloriam eius et duos viros, qui stabant cum illo.

33. I dok su oni odlazili od njega, reèe Petar Isusu: "Uèitelju, dobro nam je ovdje biti. Naèinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori.

33. Et factum est, cum discederent ab illo, ait Petrus ad Iesum: “Praeceptor, bonum est nos hic esse; et faciamus tria tabernacula: unum tibi et unum Moysi et unum Eliae”, nesciens quid diceret.

34. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše.

34. Haec autem illo loquente, facta est nubes et obumbravit eos; et timuerunt intrantibus illis in nubem.

35. A glas se zaèu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!"

35. Et vox facta est de nube dicens: “Hic est Filius meus electus; ipsum audite”.

36. I upravo kad se zaèu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

36. Et dum fieret vox, inventus est Iesus solus. Et ipsi tacuerunt et nemini dixerunt in illis diebus quidquam ex his, quae viderant.

37. A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet.

37. Factum est autem in sequenti die, descendentibus illis de monte, occurrit illi turba multa.

38. I gle, èovjek neki iz mnoštva povika: "Uèitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je,

38. Et ecce vir de turba exclamavit dicens: “Magister, obsecro te, respice in filium meum, quia unicus est mihi;

39. a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro.

39. et ecce spiritus apprehendit illum, et subito clamat, et dissipat eum cum spuma et vix discedit ab eo dilanians eum;

40. Molio sam tvoje uèenike da ga izagnaju, ali ne mogoše."

40. et rogavi discipulos tuos, ut eicerent illum, et non potuerunt”.

41. Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!"

41. Respondens autem Iesus dixit: “O generatio infidelis et perversa, usquequo ero apud vos et patiar vos? Adduc huc filium tuum”.

42. I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti neèistom duhu te izlijeèi djeèaka i preda ga njegovu ocu.

42. Et cum accederet, elisit illum daemonium et dissipavit. Et increpavit Iesus spiritum immundum et sanavit puerum et reddidit illum patri eius.

43. Svi se zapanjiše zbog velièanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je èinio, reèe on uèenicima:

43. Stupebant autem omnes in magnitudine Dei. Omnibusque mirantibus in omnibus, quae faciebat, dixit ad discipulos suos:

44. "Uzmite k srcu ove rijeèi: Sin Èovjeèji doista ima biti predan ljudima u ruke."

44. “Ponite vos in auribus vestris sermones istos: Filius enim hominis futurum est ut tradatur in manus hominum”.

45. Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.

45. At illi ignorabant verbum istud, et erat velatum ante eos, ut non sentirent illud, et time bant interrogare eum de hoc verbo.

46. U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveæi.

46. Intravit autem cogitatio in eos, quis eorum maior esset.

47. Znajuæi tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se

47. At Iesus sciens cogitationem cordis illorum, apprehendens puerum statuit eum secus se

48. i reèe im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji meðu vama svima, taj je velik!"

48. et ait illis: “Quicumque susceperit puerum istum in nomine meo, me recipit; et, quicumque me receperit, recipit eum, qui me misit; nam qui minor est inter omnes vos, hic maior est”.

49. Prihvati Ivan i reèe: "Uèitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama."

49. Respondens autem Ioannes dixit: “Praeceptor, vidimus quendam in nomine tuo eicientem daemonia et prohibuimus eum, quia non sequitur nobiscum”.

50. Reèe mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!"

50. Et ait ad illum Iesus: “Nolite prohibere; qui enim non est adversus vos, pro vobis est”.

51. Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odluènošæu prema Jeruzalemu.

51. Factum est autem, dum complerentur dies assumptionis eius, et ipse faciem suam firmavit, ut iret Ierusalem,

52. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uðoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto.

52. et misit nuntios ante conspectum suum. Et euntes intraverunt in castellum Samaritanorum, ut pararent illi.

53. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem.

53. Et non receperunt eum, quia facies eius erat euntis Ierusalem.

54. Kada to vidješe uèenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoæeš li da kažemo neka oganj siðe s neba i uništi ih?"

54. Cum vidissent autem discipuli Iacobus et Ioannes, dixerunt: “Domine, vis dicamus, ut ignis descendat de caelo et consumat illos?”.

55. No on se okrenu i prekori ih.

55. Et conversus increpavit illos.

56. I odoše u drugo selo.

56. Et ierunt in aliud castellum.

57. Dok su išli putom, reèe mu netko: "Za tobom æu kamo god ti pošao."

57. Et euntibus illis in via, dixit quidam ad illum: “Sequar te, quocumque ieris”.

58. Reèe mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Èovjeèji nema gdje bi glavu naslonio."

58. Et ait illi Iesus: “Vulpes foveas habent, et volucres caeli nidos, Filius autem hominis non habet, ubi caput reclinet”.

59. Drugomu nekom reèe: "Poði za mnom!" A on æe mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca."

59. Ait autem ad alterum: “Sequere me”. Ille autem dixit: “Domine, permitte mihi primum ire et sepelire patrem meum”.

60. Reèe mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješæuj kraljevstvo Božje."

60. Dixitque ei Iesus: “Sine, ut mortui sepeliant mortuos suos; tu autem vade, annuntia regnum Dei”.

61. I neki drugi reèe: "Za tobom æu, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukuæanima."

61. Et ait alter: “Sequar te, Domine, sed primum permitte mihi renuntiare his, qui domi sunt”.

62. Reèe mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."

62. Ait ad illum Iesus: “Nemo mittens manum suam in aratrum et aspiciens retro, aptus est regno Dei”.