Trouvé 387 Résultats pour: Èovjeka
Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, èovjeka Božjeg; sveæenici su škropili krvlju primajuæi je iz ruku levita. (Druga knjiga Ljetopisa 30, 16)
Tada Ješua, sin Josadakov, sa svojom braæom sveæenicima, i Zerubabel, sin Šealtielov, sa svojom braæom, poèeše graditi žrtvenik Bogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija, èovjeka Božjeg. (Knjiga Ezrina 3, 2)
Milostiva ruka Boga našega bijaše nad nama i oni nam dovedoše razumna èovjeka izmeðu sinova Mahlija, sina Levijeva, sina Izraelova: Šerebju s njegovim sinovima i braæom - njih osamnaest. (Knjiga Ezrina 8, 18)
Zatim istresoh skute svoje odjeæe govoreæi: "Neka Bog ovako istrese iz vlastite kuæe i imanja svakog èovjeka koji se ne bude držao ovog obeæanja! Tako bio istresen i ispražnjen!" A sav zbor odgovori "Amen!" hvaleæi Jahvu. I narod je uèinio prema ovom dogovoru. (Knjiga Nehemijina 5, 13)
Glavari levitski bili su: Hašabja, Šerebja, Ješua, Binuj, Kadmiel, a njihova braæa, koja su stajala prema njima da pjevaju naizmjenièno pohvale i zahvalnice prema uredbama Davida, Božjeg èovjeka, (Knjiga Nehemijina 12, 24)
s braæom njihovom Šemajom, Azarelom, Milalajem, Gilalajem, Maajem, Netanelom, Judom, Hananijem, s glazbalima Davida, Božjega èovjeka. A Ezra, književnik, išao je pred njima. (Knjiga Nehemijina 12, 36)
Onda mu otac dade zadužnicu i reèe: "Potraži èovjeka koji æe iæi s tobom, a ja æu ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac." (Tobija 5, 3)
Tobija ode da potraži takva èovjeka i naðe Rafaela. Tobija nije znao da je to anðeo Božji. (Tobija 5, 4)
Nato ga Raguel zagrli, poljubi ga suznih oèiju i blagoslovi ga èudeæi se: "Ti si dakle sin onoga plemenitog i dobrog èovjeka." Doznavši da je Tobit izgubio vid, ražalosti se i zaplaka. (Tobija 7, 6)
obuze ih neiskaziv strah od toga èovjeka i poèeše strepiti zbog Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga. (Judita 4, 2)
i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio put u Judeju. A bilo je lako sprijeèiti neprijateljski upad, jer je klanac bio tako uzak da su samo dva èovjeka mogla odjednom proæi. (Judita 4, 7)
Mi, sluge kraljeve, mi æemo ih smrviti kao jednog èovjeka. Neæe izdržati žestine našega konjaništva. (Judita 6, 3)
