Zaharija, 7
1. Èetvrte godine kralja Darija, èetvrtoga dana devetoga mjeseca, Kisleva, doðe rijeè Jahvina Zahariji.
2. Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino
3. i da pitaju sveæenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hoæemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što èinimo veæ tolike godine?"
4. Tada mi doðe rijeè Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i sveæenicima:
5. 'Kad postite i narièete petoga i sedmoga mjeseca veæ sedamdeset godina, zar meni postite?
6. A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete?
7. Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdašnjih proroka kada Jeruzalem bijaše naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijaše napuèen Negeb i Šefela?'"
8. Rijeè Jahvina doðe Zahariji:
9. "Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima.
10. Ne tlaèite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.'
11. Ali oni ne htjedoše poslušati, veæ prkosno okrenuše leða; zatisnuše uši da ne bi èuli;
12. otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi èuli Zakon i rijeèi koje im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi.
13. I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao - rijeè je Jahve nad Vojskama.
14. I razmeo sam ih meðu sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraæao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!"
