Prva poslanica Solunjanima, 3
1. Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami
2. te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanðelju, da vas uèvrsti i ohrabri u vjeri
3. da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to odreðeni:
4. doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo.
5. Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan.
6. A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjeæate i èeznete vidjeti nas, kao i mi vas -
7. zbog toga smo, braæo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju.
8. Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu!
9. I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim,
10. dok noæu i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere?
11. A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama!
12. Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama.
13. Uèvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.
