Prva knjiga o Makabejcima, 15

1. Antioh, sin kralja Demetrija, posla s morskih otoka sveæeniku i židovskom voði Šimunu i svemu narodu

2. pismo ovog sadržaja: "Kralj Antioh pozdravlja velikog sveæenika i voðu Šimuna i židovski narod.

3. Buduæi da su se pokvarenjaci doèepali kraljevstva naših otaca, odluèio sam da ga opet osvojim i uspostavim kako je bilo i prije, i zato sam podigao silne èete i opremio ratno brodovlje

4. da se iskrcam u zemlji i osvetim onima koji su je upropastili i opustošili mnoge gradove moga kraljevstva.

5. Potvrðujem ti sva osloboðenja od poreza kojih su te oslobodili kraljevi prije mene i svih ostalih prinosa koje su ti otpustili.

6. Dopuštam ti da u svojoj kovnici kuješ novce koji æe zakonito optjecati tvojom zemljom.

7. Neka Jeruzalem i Svetište budu slobodni. Neka ti ostane sve oružje koje si proizveo i sve tvrðave koje si podigao i koje zapremaš.

8. Neka ti se oprosti sve što duguješ kraljevskoj riznici i ono što æeš ubuduæe dugovati kralju odsele pa dovijeka.

9. Kad ponovo osvojimo svoje kraljevstvo, obasut æemo tebe, tvoj narod i Hram takvim èastima da æe vam slava zablistati po svoj zemlji."

10. Godine sto sedamdeset i èetvrte krenu kralj Antioh u zemlju svojih otaca. Oko njega su se okupile sve èete, tako da ih je malo ostalo uz Trifona.

11. Antioh je udario za njim u potjeru. Trifon je pobjegao u Doru na moru,

12. jer je znao da se na njega svalilo zlo i da su ga èete ostavile.

13. Antioh se utaborio kod Dore sa sto i dvadeset tisuæa pješaka i osam tisuæa konjanika.

14. Opkolio je grad, pritisnuo ga s kopna i mora, jer se brodovlje približilo s morske strane, tako da nitko nije mogao niti ulaziti niti izlaziti.

15. Uto je Numenije sa svojom pratnjom došao iz Rima s pismima za kraljeve i zemlje. Evo njihova sadržaja:

16. "Rimski konzul Lucije pozdravlja kralja Ptolemeja.

17. Veliki sveæenik Šimun i židovski narod uputili su nam židovske poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekadašnje prijateljstvo i savezništvo.

18. Donijeli su zlatan štit od tisuæu mina.

19. Odluèili smo, dakle, pisati kraljevima i zemljama da im ne èine nikakva zla niti da udaraju na njih, na njihove gradove, na njihovu zemlju i da se ne povezuju s onima koji bi ih napadali.

20. Odluèili smo da od njih primimo štit.

21. Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama, predajte ih velikom sveæeniku Šimunu da ih kazni po njihovim zakonima!"

22. Tako je pisao kralju Demetriju, Atalu, Ariaratu, i Arsaku

23. i u sve zemlje: Sampsami, Spartancima, u Delos, u Mindos, u Sikion, U Kariju, u Samos, u Pamfiliju, u Likiju, u Halikarnas, u Rodos, u Faselidu, u Kos, u Sidu, u Arad, Gortinu, Knidos, Cipar i Kirenu.

24. Prijepis tih pisama poslali su velikom sveæeniku Šimunu.

25. Antioh je taborio pred Dorom, u njezinu predgraðu, pa je neprestano upuæivao nove odrede protiv grada i izraðivao bojne naprave. Stisnuo je Trifona tako da se nije moglo niti izlaziti niti ulaziti.

26. Šimun mu je poslao dvije tisuæe odabranih ljudi da mu pomažu u boju, a k tomu srebra i zlata i mnogo opreme.

27. On toga ne htjede primiti. Štoviše, poništio je sve što je prije sa Šimunom ugovorio. Posve se izmijenio prema njemu.

28. Poslao je k njemu Atenobija, jednog od svojih prijatelja, da se s njim porazgovori i reèe mu: "Vi držite u svojoj vlasti Jopu, Gezer i jeruzalemsku Tvrðu, gradove moga kraljevstva.

29. Njihova ste podruèja opustošili, poèinili ste mnogo zla u zemlji i zavladali mnogim krajevima u mom kraljevstvu.

30. Zato sad vratite gradove koje ste osvojili, zajedno s porezima onih krajeva kojima ste zavladali izvan židovskih granica.

31. Ako pak neæete, dajte mjesto toga pet stotina srebrnih talenata, a za štete što ste ih poèinili i za poreze gradova drugih pet stotina talenata; ako ni toga neæete, poæi æemo protiv vas u rat."

32. Kraljev je prijatelj Atenobije došao u Jeruzalem i vidio Šimunov sjaj i ormar sa zlatnim i srebrnim posuðem i mnogu poslugu. On se zapanjio. Saopæio mu je kraljevu poruku.

33. Šimun mu odgovori ovako: "Mi nikako nismo oteli tuðu zemlju niti smo zavladali tuðim dobrima, nego je to baština naših otaca: naši su je neprijatelji nepravedno stanovito vrijeme posjedovali.

34. Mi smo pak, koristeæi se povoljnim prilikama, ponovo osvojili baštinu svojih predaka.

35. Što se tièe Jope i Gezera, koje ti tražiš, ti su gradovi mnogo muèili narod i pustošili nam zemlju, za njih æemo dati stotinu talenata."

36. Poslanik mu na to nije odgovorio ni rijeèi. Vratio se gnjevan kralju i upoznao ga sa Šimunovim odgovorom i velièanstvom, ukratko, sa svim što je vidio, a kralj nato usplamtje gnjevom.

37. Trifon se ukrcao u laðu i pobjegao u Ortosiju.

38. Kralj je Kendebeja postavio za upravitelja primorja i predao mu pješaèke i konjanièke èete.

39. Zapovjedio mu je da se utabori pred Judejom i naložio mu da izgradi Kedron, uèvrsti mu vrata i zavojšti na narod. Kralj je pošao u potjeru za Trifonom.

40. Kendebej je došao u Jamniju i poèeo uznemirivati narod, provaljivati u Judeju, odvoditi narod u roblje i ubijati ga.

41. Ponovo je izgradio Kedron te u nj smjestio konjanike i pješake da provaljuju i obilaze judejskim putovima, kako mu bješe zapovjedio kralj.