Poslanica Rimljanima, 13
1. Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.
2. Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami æe na se navuæi osudu.
3. Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoæeš li se ne bojati vlasti? Dobro èini pa æeš imati pohvalu od nje!
4. Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo èiniš, strahuj! Ne nosi uzalud maèa! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo èini.
5. Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti.
6. Zato i poreze plaæate: ta službenici su Božji oni koji se time bave.
7. Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu èast - èast.
8. Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon.
9. Uistinu: Ne èini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj rijeèi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
10. Ljubav bližnjemu zla ne èini. Punina dakle Zakona jest ljubav.
11. To tim više što shvaæate ovaj èas: vrijeme je veæ da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.
12. Noæ poodmaèe, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.
13. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijanèevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svaði i ljubomoru,
14. nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.