Poslanica Hebrejima, 7

1. Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, sveæenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraæao s poraza kraljeva i blagoslovio ga,

2. i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znaèi najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira";

3. on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju poèetka ni život kraja - slièan Sinu Božjemu, ostaje sveæenik zasvagda.

4. Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozaèetnik, dade desetinu od najboljega.

5. Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju sveæeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braæe premda su i ona izašla iz boka Abrahamova.

6. Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obeæanja!

7. A posve je neprijeporno: veæi blagoslivlja manjega.

8. K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoèi da živi.

9. I u Abrahamu se, tako reæi, ubire desetina i od Levija koji inaèe desetinu prima

10. jer još bijaše u boku oèevu kad mu u susret iziðe Melkisedek.

11. Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom sveæeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi sveæenik i da se ne imenuje po redu Aronovu?

12. Doista kad se mijenja sveæeništvo, nužno se mijenja i Zakon.

13. Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku.

14. Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reèe s obzirom na sveæenike.

15. To je još oèitije ako se drugi sveæenik postavlja po sliènosti s Melkisedekom:

16. postao je sveæenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života.

17. Ta svjedoèi se: Zauvijek ti si sveæenik po redu Melkisedekovu.

18. Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoæi i beskorisnosti -

19. jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu.

20. I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali sveæenicima,

21. a on sa zakletvom Onoga koji mu reèe: Zakleo se Gospodin i neæe se pokajati: "Zauvijek ti si sveæenik".

22. Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.

23. K tomu, mnogo je bilo sveæenika jer ih je smrt prijeèila trajno ostati.

24. A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno sveæeništvo.

25. Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima.

26. Takav nam Veliki sveæenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa -

27. koji ne treba da kao oni veliki sveæenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on uèini jednom prinijevši samoga sebe.

28. Zakon doista postavi za velike sveæenike ljude podložne slabosti, a rijeè zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena. ÷ISUSA