Knjiga Sirahova, 24
1. Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.
2. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moæi proslavlja:
3. "Izaðoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla.
4. Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bi stup od oblaka.
5. Obiðoh sama krug nebeski i prošetah se dubinama bezdana.
6. U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci.
7. Meðu svima njima tražila sam poèinka i na èijoj baštini da se nastanim.
8. Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reèe: 'Nastani se u Jakovu i uði u baštinu Izraelu.'
9. Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neæu prestati dovijeka.
10. Pred njim sam služila u Svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu.
11. Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu.
12. Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.
13. Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao èempres na gori Hermonu.
14. Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružiènjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama.
15. Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u Šatoru.
16. Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke.
17. Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva.
18. #
19. Doðite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim.
20. Jer je spomen na mene slaði od meda i baština moja od mednoga saæa.
21. Koji me jedu još više su me gladni, i koji me piju još više za mnom žeðaju.
22. Tko mene sluša taj se ne stidi, i tko sa mnom radi taj ne griješi."
23. Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevišnjeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim.
24. #
25. On je mudrosti pun kao vode Fišona i kao Tigris u dane proljetne;
26. on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme žetveno:
27. obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe.
28. Prvi ga èovjek nije do dna spoznao niti æe ga posljednji istražiti.
29. Jer su misli njegove šire od mora i namisli dublje od bezdana.
30. A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u perivoj.
31. I rekoh: "Natopit æu vrt svoj i navodnit æu cvijetnjake svoje". I gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta.
32. Uèinit æu da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost æu njegovu razaslati nadaleko.
33. Izlit æu nauku poput proroštva, ostaviti je pokoljenjima buduæim.
34. Vidite: ne trudih se samo za sebe nego za sve koji je traže.