Evanðelje po Marku, 2
3. I doðu noseæi k njemu uzetoga. Nosila ga èetvorica.
3. I doðu noseæi k njemu uzetoga. Nosila ga èetvorica.
Sveti Mark 2 predstavlja nekoliko narativa koji naglašavaju vlast Isusa kao Sina Božjeg. U prvoj epizodi Isus liječi paralitičku izreku da su mu oprošteni grijesi, što uzrokuje ogorčenje između prisutnih pisaca. Tada Isus poziva Levija da ga slijedi, a večera u njegovoj kući s drugim javnima i grešnicima. Još jednom, farizeji dovode u pitanje ponašanje Isusa. Odgovara rekavši da je došao pozvati grešnike na pokajanje, a ne pravednike. Konačno, Isusa ispituju farizeji o postama i reagira metaforom o nemogućnosti stavljanja nove flastere u staru haljinu.
Rimljanima 3:23: "Jer svi su sagriješili i lišeni su slava Božja." Ovaj stih naglašava univerzalno stanje grijeha. Isus je ponudio fizičko izlječenje paralitičkom, ali prije toga rekao je da su mu oprošteni grijesi. To ukazuje da je fizičko izlječenje samo manifestacija duhovnog ozdravljenja koja su svi potrebni.
Izaija 42:6: "Ja, Gospodin, nazvao sam te u pravednosti, a ja ću vas odvesti za ruku i zadržati te, a ja ću vam dati savez ljudi i na svjetlost pogana." Isus poziva Levija da ga slijedi i večera s grešnicima i publikanima. To predstavlja uključivanje svih vrsta ljudi u njihovu poruku spasenja.
Luka 5:31: "A Isus, odgovarajući, rekao im je da im ne treba medicinska pomoć, već bolesni." Ovaj odlomak pojačava Isusov odgovor na farizeje o tome zašto jede s javnima i grešnicima. Došao je pozvati grešnike na pokajanje, a ne pravednike.
Kološanima 2:23: "koja zapravo ima izgled mudrosti, dobrovoljne pobožnosti, poniznosti i u disciplini tijela, ali oni nisu ništa drugo nego za zadovoljstvo tijela." Ovaj se odlomak podsjeća na Isusovu metaforu zbog nove flastera u staroj haljini. Pokazuje da post, kao vjerska praksa, može biti neučinkovit ako se prakticira površno bez istinske veze s Bogom.
Matej 12:8: "Za sina Čovječje sve dok subota nije Gospodin." Ovaj stih pojačava vlast Isusa kao Sina Božjeg. On koristi ovaj autoritet da oprosti grijehe, izliječi paralitiku i dovodi u pitanje površinsku vjersku praksu farizeja.
“O amor tudo esquece, tudo perdoa, sem reservas.” São Padre Pio de Pietrelcina
