Evanðelje po Luki, 5

1. Dok se jednom oko njega gurao narod da èuje rijeè Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera.

2. Spazi dvije laðe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže.

3. Uðe u jednu od tih laða; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz laðe pouèavaše mnoštvo.

4. Kada dovrši pouku, reèe Šimunu: "Izvezi na puèinu i bacite mreže za lov."

5. Odgovori Šimun: "Uèitelju, svu smo se noæ trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju rijeè bacit æu mreže."

6. Uèiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale.

7. Mahnuše drugovima na drugoj laði da im doðu pomoæi. Oni doðoše i napuniše obje laðe, umalo im ne potonuše.

8. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreæi: "Idi od mene! Grešan sam èovjek, Gospodine!"

9. Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime,

10. a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reèe Šimunu: "Ne boj se! Odsada æeš loviti ljude!"

11. Oni izvukoše laðe na kopno, ostaviše sve i poðoše za njim.

12. I dok bijaše u jednom gradu, gle èovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne nièice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoæeš, možeš me oèistiti."

13. Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreæi: "Hoæu, oèisti se!" I odmah nesta gube s njega.

14. I zapovjedi mu: "Nikome ni rijeèi, nego otiði, pokaži se sveæeniku i prinesi za svoje oèišæenje kako propisa Mojsije, njima za svjedoèanstvo."

15. Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti.

16. A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.

17. I jednog je dana on nauèavao. A sjeðahu ondje farizeji i uèitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da lijeèi.

18. I gle, ljudi doniješe na nosiljci èovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj.

19. Buduæi da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga izmeðu crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.

20. Vidjevši njihovu vjeru reèe on: "Èovjeèe, otpušteni su ti grijesi!"

21. Pismoznanci i farizeji poèeše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"

22. Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Što mudrujete u sebi?

23. Što je lakše? Reæi: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reæi: 'Ustani i hodi?'

24. Ali da znate: Vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpuštati grijehe!" I reèe uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kuæi!"

25. I on odmah usta pred njima, uze na èemu ležaše i ode kuæi slaveæi Boga.

26. A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas vidjesmo nešto neviðeno!"

27. Nakon toga iziðe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reèe mu: "Poði za mnom!"

28. On sve ostavi, usta i poðe za njim.

29. I Levi mu u svojoj kuæi priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih.

30. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim uèenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?"

31. Isus im odgovori: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima.

32. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraæenje."

33. A oni mu rekoše: "Uèenici Ivanovi, a tako i farizejski, poèesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju."

34. Reèe im Isus: "Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaruènik s njima.

35. Doæi æe veæ dani: kad im se ugrabi zaruènik, tada æe postiti, u one dane!"

36. A kazivao im je i prispodobu: "Nitko neæe otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inaèe æe i novo rasparati, a starom neæe pristajati krpa s novoga."

37. "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inaèe æe novo vino proderati mješine pa æe se i ono proliti i mješine æe propasti.

38. Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!"

39. "I nitko pijuæ staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'"