Evanðelje po Luki, 15

1. Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju.

2. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima."

3. Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

4. "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te poðe za izgubljenom dok je ne naðe?

5. A kad je naðe, stavi je na ramena sav radostan

6. pa došavši kuæi, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Naðoh ovcu svoju izgubljenu.'

7. Kažem vam, tako æe na nebu biti veæa radost zbog jednog obraæena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraæenja."

8. "Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuæu i brižljivo pretraži dok je ne naðe?

9. A kad je naðe, pozove prijateljice i susjede pa æe im: 'Radujte se sa mnom! Naðoh drahmu što je bijah izgubila.'

10. Tako, kažem vam, biva radost pred anðelima Božjim zbog jednog obraæena grešnika."

11. I nastavi: "Èovjek neki imao dva sina.

12. Mlaði reèe ocu: 'Oèe, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje.

13. Nakon nekoliko dana mlaði sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeæi razvratno."

14. "Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poèe oskudijevati.

15. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje.

16. Želio se nasititi rogaèima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao."

17. "Došavši k sebi, reèe: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!

18. Ustat æu, poæi svomu ocu i reæi mu: 'Oèe, sagriješih protiv Neba i pred tobom!

19. Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'"

20. "Usta i poðe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrèa, pade mu oko vrata i izljubi ga.

21. A sin æe mu: 'Oèe! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.'

22. A otac reèe slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuæu na noge!

23. Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo

24. jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i naðe se!' I stadoše se veseliti."

25. "A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kuæi, zaèu svirku i igru

26. pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to.

27. A ovaj æe mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava doèeka.'

28. A on se rasrdi i ne htjede uæi. Otac tada iziðe i stane ga nagovarati.

29. A on æe ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim.

30. A kada doðe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.'

31. Nato æe mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.

32. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i naðe se!'"