Djela apostolska, 6
1. U one dane, kako se broj uèenika množio, Židovi grèkog jezika stadoše mrmljati protiv domaæih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.
2. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo uèenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo rijeè Božju da bismo služili kod stolova.
3. De pronaðite, braæo, izmeðu sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih æemo postaviti nad ovom službom,
4. a mi æemo se posvetiti molitvi i posluživanju Rijeèi."
5. Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu.
6. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.
7. I rijeè je Božja rasla, uvelike se množio broj uèenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo sveæenika prihvaæalo vjeru.
8. Stjepan je pun milosti i snage èinio velika èudesa i znamenja u narodu.
9. Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa poèeše raspravljati sa Stjepanom,
10. ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
11. Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: "Èuli smo ga govoriti pogrdne rijeèi protiv Mojsija i Boga."
12. Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priðu, zgrabe ga i odvuku u Vijeæe.
13. Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: "Ovaj èovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona.
14. Èuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazareæanin razvalit æe ovo Mjesto i izmijeniti obièaje koje nam predade Mojsije'."
15. A svi koji su sjedili u Vijeæu upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anðela.
