Djela apostolska, 14

1. U Ikoniju isto tako uðoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka.

2. Ali nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braæe.

3. Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedoèio za Rijeè milosti svoje, davao da se po njihovim rukama dogaðaju znamenja i èudesa.

4. Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole.

5. Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole.

6. Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu.

7. Ondje su navješæivali evanðelje.

8. U Listri je sjedio neki èovjek uzetih nogu, hrom od majèine utrobe; nikada nije hodao.

9. Èuo je Pavla gdje govori.

10. Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reèe: "Uspravi se na noge!" On skoèi i prohoda.

11. Kad mnoštvo ugleda što uèini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom oblièju siðoše k nama!"

12. I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio rijeè.

13. A sveæenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati.

14. Kada su to doèuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vièuæi:

15. "Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješæujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima.

16. On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani poðu svojim putovima.

17. Ipak ne ostavi sebe neposvjedoèena: dobroèinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošæu srca vaša."

18. I tako govoreæi, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje.

19. Uto iz Antiohije i Ikonija nadoðu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleæi da je mrtav.

20. Kad ga pak okružiše uèenici, usta on i uðe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.

21. Pošto navijestiše evanðelje tomu gradu i mnoge uèiniše uèenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.

22. Uèvršæivali su duše uèenika bodreæi ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje uæi u kraljevstvo Božje.

23. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.

24. Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju.

25. U Pergi navijestiše Rijeè pa siðu u Ataliju.

26. Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše.

27. Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve uèini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.

28. I proveli su nemalo vremena s uèenicima.