Pjesma nad pjesmama, 5
1. Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saæe svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!
1. Veniat dilectus meus in hortum suum et comedat fructus eius optimos. Veni in hortum meum, soror mea, sponsa; messui myrrham meam cum aromatibus meis, comedi favum cum melle, bibi vinum cum lacte meo. Comedite, amici, et bibite et inebriamini, carissimi.
2. Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noænih kapi."
2. Ego dormio, et cor meum vigilat. Vox dilecti mei pulsantis: “Aperi mihi, soror mea, amica mea, columba mea, immaculata mea, quia caput meum plenum est rore, et cincinni mei guttis noctium”.
3. "Svukla sam odjeæu svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?"
3. “Exspoliavi me tunica mea, quomodo induar illa? Lavi pedes meos, quomodo inquinabo illos?”.
4. Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.
4. Dilectus meus misit manum suam per foramen, et venter meus ilico intremuit.
5. Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteèe niz prste na ruèku zavora.
5. Surrexi, ut aperirem dilecto meo; manus meae stillaverunt myrrham, et digiti mei pleni myrrha probatissima super ansam pessuli.
6. Otvorih dragome svome, ali on se veæ bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao.
6. Aperui dilecto meo; at ille declinaverat atque transierat. Anima mea liquefacta est, quia discesserat. Quaesivi et non inveni illum; vocavi, et non respondit mihi.
7. Sretoše me èuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli èuvari zidina.
7. Invenerunt me custodes, qui circumeunt civitatem; percusserunt me et vulneraverunt me, tulerunt pallium meum mihi custodes murorum.
8. Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, ako naðete dragoga moga, što æete mu reæi? Da sam bolna od ljubavi.
8. Adiuro vos, filiae Ierusalem: si inveneritis dilectum meum, quid nuntietis ei? “Quia amore langueo”.
9. Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša meðu ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ?
9. Quid est dilecto tuo prae ceteris, o pulcherrima mulierum? Quid est dilecto tuo prae ceteris, quia sic adiurasti nos?
10. Dragi je moj bijel i rumen, istièe se meðu tisuæama.
10. Dilectus meus candidus et rubicundus dignoscitur ex milibus.
11. Glava je njegova kao zlato, zlato èisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana.
11. Caput eius aurum optimum, cincinni eius sicut racemi palmarum, nigri quasi corvus.
12. Oèi su njegove kao golubi nad vodom potoènom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani.
12. Oculi eius sicut columbae super rivulos aquarum, quae lacte sunt lotae et resident iuxta fluenta plenissima.
13. Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeæe ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teèe.
13. Genae illius sicut areolae aromatum, turriculae unguentorum; labia eius lilia distillantia myrrham primam.
14. Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao èista bjelokost pokrita safirima.
14. Manus illius tornatiles aureae, plenae hyacinthis; venter eius opus eburneum distinctum sapphiris.
15. Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra.
15. Crura illius columnae marmoreae, quae fundatae sunt super bases aureas; species eius ut Libani, electus ut cedri.
16. Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kæeri jeruzalemske.
16. Guttur illius suavissimum, et totus desiderabilis. Talis est dilectus meus, et ipse est amicus meus, filiae Ierusalem.
