Knjiga Mudrosti, 8
1. Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.
1. Attingit ergo a fine usque ad finem fortiter et disponit omnia suaviter.
2. Nju zavoljeh i za njom èeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaruènica i zaljubih se u ljepotu njezinu.
2. Hanc amavi et exquisivi a iuventute mea et quaesivi sponsam mihi eam assumere et amator factus sum formae illius. 3 Generositatem suam glorificat contubernium habens Dei, sed et omnium Dominus dilexit illam.
3. Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira.
3.
4. Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiraèica djela njegovih.
4. Doctrix enim est disciplinae Dei et electrix operum illius.
5. Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara?
5. Et, si divitiae sunt desiderabilis possessio in vita, quid sapientia locupletius, quae operatur omnia?
6. Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veæi umjetnik?
6. Si autem sensus operatur, quis horum, quae sunt, magis quam illa est artifex?
7. Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona pouèava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima.
7. Et, si iustitiam quis diligit, labores huius sunt virtutes: sobrietatem enim et prudentiam docet, iustitiam et fortitudinem, quibus utilius nihil est in vita hominibus.
8. Ako li tko èezne za veæim znanjem, ona poznaje prošlost i prorièe buduænost, vièna je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i èudesa i slijed razdoblja i vremena.
8. Et, si multam peritiam desiderat quis, scit praeterita et futura conicit, novit versutias sermonum et solutiones aenigmatum, signa et monstra scit, antequam fiant, et eventus momentorum et temporum.
9. Zato odluèih dovesti je kao družicu životnu, znajuæi da æe mi biti savjetnica u sreæi i tješiteljica u brigama i tuzi.
9. Proposui ergo hanc adducere mihi ad convivendum, sciens quoniam erit mihi consiliaria bonorum et consolatio sollicitudinum et taedii.
10. Po njoj æu steæi slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladiæ èast pred starcima.
10. Habebo propter hanc claritatem ad turbas et honorem apud seniores iuvenis;
11. Na sudu æe se vidjeti kako sam oštrouman i divit æe mi se velikaši kad stanem pred njih.
11. acutus inveniar in iudicio et in conspectu potentium admirabilis ero.
12. Èekat æe me kad budem šutio i slušat æe me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat æe ruku na svojim ustima.
12. Tacentem me sustinebunt et loquentem me respicient et, sermocinante me plura, manus ori suo imponent.
13. Po njoj æu zadobiti besmrtnost i ostavit æu vjeèni spomen rodu buduæem.
13. Habebo per hanc immortalitatem et memoriam aeternam his, qui post me futuri sunt, relinquam.
14. Vladat æu pucima i narodi æe mi biti podložni.
14. Disponam populos, et nationes mihi erunt subditae;
15. Pobojat æe se strašni silnici kad èuju za me, s narodom æu svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu.
15. timebunt me audientes reges horrendi, in multitudine videbor bonus et in bello fortis.
16. Kada se vratim kuæi, tad æu poèinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorèine i nema bola u zajedništvu s njom, veæ samo užitak i radost.
16. Intrans in domum meam, conquiescam cum illa; non enim habet amaritudinem conversatio illius nec taedium convictus illius, sed laetitiam et gaudium.
17. Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošæu
17. Haec cogitans apud me et commemorans in corde meo quoniam immortalitas est in cognatione sapientiae,
18. i da je u ljubavi njezinoj radost èista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu rijeèi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio.
18. et in amicitia illius delectatio bona, et in laboribus manuum illius divitiae sine defectione, et in certamine loquelae illius sapientia, et praeclaritas in communicatione sermonum ipsius, circuibam quaerens, ut mihi illam assumerem.
19. Ja bijah mladiæ sretne naravi i imao sam dobru dušu,
19. Puer autem eram ingeniosus et sortitus sum animam bonam;
20. ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage.
20. quin potius, cum essem bonus, veni in corpus incoinquinatum.
21. A znajuæi da neæu mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je veæ bila znati èiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh:
21. Et, ut scivi quoniam aliter non possem esse continens, nisi Deus det, C et hoc ipsum erat sapientiae scire, cuius esset hoc donum C adii Dominum et deprecatus sum illum et dixi ex toto corde meo:
