Knjiga Mudrosti, 16
1. Zato bijahu primjereno kažnjeni sliènim životinjama i muèeni mnoštvom kukaca.
1. Propter haec per his similia castigati sunt digne et per multitudinem bestiarum tormenta passi sunt.
2. A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobroèinstvom; i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.
2. Pro qua castigatione bene disponens populum tuum ad concupiscentiam delectamenti sui, novum saporem, escam parasti eis ortygometram:
3. I tako Egipæanima, premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna želja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo èudesno.
3. ut illi quidem concupiscentes escam propter foeditatem eorum animalium, quae missa sunt, etiam a necessaria concupiscentia averterentur; hi autem in brevi inopes facti etiam novam gustarent escam.
4. Na tlaèitelje morade doæi neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su teško muèeni neprijatelji njihovi.
4. Oportebat enim illis quidem sine excusatione supervenire interitum exercentibus tyrannidem, his autem tantum ostendere quemadmodum inimici eorum exterminabantur.
5. I kad je na njih navalio životinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja.
5. Etenim, cum illis supervenit saeva bestiarum ira, morsibus perversorum colubrorum exterminabantur; sed non in perpetuum ira tua permansit,
6. Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak èas, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona.
6. sed ad correptionem in brevi turbati sunt, signum habentes salutis ad commemorationem mandati legis tuae.
7. Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u što je pogledao, veæ zbog tebe, Spasitelju sviju!
7. Qui enim conversus est, non per hoc, quod videbat, sanabatur, sed per te omnium salvatorem.
8. Ujedno si time dokazao našim dušmanima da si ti izbavitelj od zla svakoga.
8. In hoc autem ostendisti inimicis nostris quia tu es, qui liberas ab omni malo.
9. Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni.
9. Illos enim locustarum et muscarum occiderunt morsus, et non est inventa sanitas animae illorum, quia digni erant ab huiusmodi exterminari;
10. A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomoæ pritekla te ih iscijelila.
10. filios autem tuos nec draconum venenatorum vicerunt dentes: misericordia enim tua adveniens sanabat illos.
11. Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proroštava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobroèinstva.
11. In memoriam enim sermonum tuorum pungebantur et velociter salvabantur, ne in altam incidentes oblivionem non possent distrahi a tua beneficientia.
12. Jer njih nije lijeèila ni trava ni melem nego tvoja rijeè, o Gospode, koja lijeèi sve.
12. Etenim neque herba neque malagma sanavit eos, sed tuus, Domine, sermo, qui sanat omnia.
13. Ti imaš vlast nad životom i smræu, ti dovodiš do vrata Podzemlja i opet izvodiš.
13. Tu enim vitae et mortis habes potestatem, et deducis ad portas mortis et reducis.
14. Èovjek može svojom zloæom ubiti, ali kad duh izaðe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu.
14. Homo autem occidit quidem per malitiam suam et spiritum, qui exierit, restituere non potest, nec liberare animam, quae recepta est.
15. Ruci se tvojoj ne može uteæi.
15. Sed tuam manum effugere impossibile est:
16. Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike koji te ne htjedoše priznati; gonio ih neèuven dažd i tuèa, i pljusak neumoljiv, i oganj ih proždirao.
16. negantes enim te nosse impii per fortitudinem brachii tui flagellati sunt, novis pluviis et grandinibus et imbribus persecutionem passi et per ignem consumpti.
17. A najèudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve žešæa moæ, jer se svemir borio za pravednike.
17. Quod enim valde mirabile erat, in aqua, quae omnia exstinguit, plus ignis valebat; vindex est enim orbis iustorum.
18. Èas bi se plamen ublažio da ne spali životinje poslane na bezbožnike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji;
18. Quodam enim tempore mansuetabatur flamma, ne combureret, quae ad impios missa erant, animalia, sed ut ipsi videntes scirent quoniam Dei iudicio patiuntur persecutionem.
19. èas bi opet buknuo u samoj vodi od ognja snažnije da uništi plodove zemlje opake.
19. Quodam autem tempore et in medio aquarum supra virtutem ignis exardescit, ut iniquae terrae genimina exterminet.
20. A narod si svoj hranio hranom anðeoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugaðao svakom ukusu.
20. Pro quibus angelorum esca nutrivisti populum tuum et paratum panem de caelo praestitisti illis sine labore, omne delectamentum in se habentem et ad omnem gustum aptum.
21. Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci, jer je dar ugaðao svakom teku i mijenjao se u što je tko htio.
21. Substantia enim tua dulcedinem tuam in filios ostendebat; et deserviens sumentis voluntati, ad quod quisque volebat, convertebatur.
22. Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeæi se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio oganj koji je plamtio u tuèi i bljeskao u daždu,
22. Nix autem et glacies sustinebant ignem et non tabescebant, ut scirent quoniam fructus inimicorum exterminabat ignis ardens in grandine et in pluviis coruscans;
23. dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici.
23. hic autem iterum, ut nutrirentur iusti, etiam suae virtutis oblitus est.
24. Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju:
24. Creatura enim tibi Factori deserviens invalescit in tormentum adversus iniustos et lenior fit ad benefaciendum pro his, qui in te confidunt.
25. zato se i tada u sve preobražavalo da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj, prema želji potrebitih,
25. Propter hoc, et tunc in omnia transfigurata, omnium nutrici gratiae tuae deserviebat ad voluntatem eorum, qui a te desiderabant,
26. da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, nauèili kako èovjeka na hrane razlièiti plodovi, nego rijeè tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju;
26. ut discerent filii tui, quos dilexisti, Domine, quoniam non nativitates fructuum pascunt homines, sed sermo tuus credentes in te conservat.
27. jer ono što nije mogao oganj uništiti rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunèane,
27. Quod enim ab igne non poterat exterminari, statim ab exiguo radio solis calefactum tabescebat,
28. da bi se znalo kako treba sunce preteæi i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti.
28. ut notum esset quoniam oportet praevenire solem ad benedictionem tuam et ad ortum lucis te adorare.
29. Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao voda nekorisna.
29. Ingrati enim spes tamquam hibernalis glacies tabescet et disperiet tamquam aqua supervacua.
