Ezekiel, 28

1. I doðe mi rijeè Jahvina:

1. Et factus est sermo Domini ad me dicens:

2. "Sine èovjeèji, kaži knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tvoje se srce uzoholi, ti reèe: 'Ja sam bog! Na božjem prijestolju sjedim u srcu morskom.' Iako èovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednaèi s Božjim.

2. “Fili hominis, dic principi Tyri: Haec dicit Dominus Deus: Eo quod elevatum est cor tuum, et dixisti: “Deus ego sum et in cathedra deorum sedeo in corde maris!”, cum sis homo et non Deus, et dedisti cor tuum quasi cor Dei.

3. Bješe, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena!

3. Ecce sapientior es tu Danel, omne secretum non est absconditum a te,

4. Mudrošæu svojom i razborom nateèe bogatstva, riznicu napuni srebrom i zlatom!

4. in sapientia et prudentia tua fecisti tibi opes et acquisisti aurum et argentum in thesauris tuis;

5. Mudar li bijaše trgovac, bogatstvo svoje namnoži! Al' ti se s bogatstva srce uzoholi.'

5. in multitudine sapientiae tuae et in negotiatione tua multiplicasti tibi opes, et elevatum est cor tuum in opibus tuis.

6. Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Jer svoje srce s Božjim izjednaèi,

6. Propterea haec dicit Dominus Deus: Eo quod fecisti cor tuum quasi cor Dei,

7. dovest æu, evo, na te tuðince najnasilnije meðu narodima. Isukat æe maèeve na mudrost ti divnu, i ljepotu æe ti okaljati,

7. idcirco ecce ego adducam super te alienos violentissimos gentium; et nudabunt gladios suos super pulchritudinem sapientiae tuae et polluent splendorem tuum.

8. bacit æe te u jamu da umreš nasilnijom smræu od onih što umiru na puèini morskoj!

8. In fossam detrahent te, et morieris interitu occisorum in corde maris.

9. Hoæeš li tada pred krvnikom reæi: 'Ja sam bog'? Èovjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica.

9. Numquid dicens loqueris: “Deus ego sum!” coram interficientibus te, cum sis homo et non Deus in manu occidentium te?

10. Umrijet æeš smræu neobrezanih od ruke tuðinske! Jer ja, Jahve, rekoh to' - rijeè je Jahve Gospoda."

10. Morte incircumcisorum morieris in manu alienorum, quia ego locutus sum”, ait Dominus Deus.

11. I doðe mi rijeè Jahvina:

11. Et factus est sermo Domini ad me dicens: “Fili hominis, leva planctum super regem Tyri

12. "Sine èovjeèji, zakukaj tužaljku nad tirskim kraljem. Reci mu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i èudesno lijep!

12. et dices ei: Haec dicit Dominus Deus: Tu signaculum perfectum, plenus sapientia et perfectus decore;

13. U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Naèinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti roðenja bjehu pripravljeni.

13. in deliciis paradisi Dei fuisti, omnis lapis pretiosus operimentum tuum: sardius, topazius et iaspis, chrysolithus et onyx et beryllus, sapphirus et carbunculus et smaragdus, aurum opus caelaturae in te; in die, qua conditus es, praeparata sunt.

14. Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja.

14. Cum cherub extento et protegente te posui te, in monte sancto Dei fuisti, in medio lapidum ignitorum ambulasti,

15. Savršen bješe na putima svojim od dana svojega roðenja dok ti se u srcu ne zaèe opaèina.

15. perfectus in viis tuis a die conditionis tuae, donec inventa est iniquitas in te.

16. Obilno trgujuæi, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitnièe, isred ognjenoga kamenja.

16. In multitudine negotiationis tuae repleta sunt interiora tua iniquitate, et peccasti. Et eieci te de monte Dei, et perdidit te cherub protegens de medio lapidum ignitorum.

17. Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju.

17. Elevatum est cor tuum in decore tuo; perdidisti sapientiam tuam propter splendorem tuum: in terram proieci te, ante faciem regum dedi te, ut cernerent te.

18. Mnoštvom svog bezakonja, nepoštenim trgovanjem oskvrnu svoja svetišta! Pustih oganj posred tebe da te proždre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oèi onih što te motre.

18. In multitudine iniquitatum tuarum et iniquitate negotiationis tuae polluisti sanctuaria tua; producam ergo ignem de medio tui, qui comedat te, et dabo te in cinerem super terram in conspectu omnium videntium te.

19. Svi koji te poznaju meðu narodima zgroziše se nad tobom! Jer ti strašilo posta, nestade zauvijek.'"

19. Omnes, qui viderint te, in gentibus obstupescent super te; in horrorem factus es et non eris in perpetuum”.

20. I doðe mi rijeè Jahvina:

20. Et factus est sermo Domini ad me dicens:

21. "Sine èovjeèji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega.

21. “Fili hominis, pone faciem tuam contra Sidonem et propheta de ea

22. Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone, proslavit æu se usred tebe! I znat æe se da sam ja Jahve kada nad njim sud izvršim i svetost svoju pokažem u njemu.

22. et dices: Haec dicit Dominus Deus: Ecce ego ad te, Sidon, et glorificabor in medio tui, et scient quia ego Dominus, cum fecero in ea iudicia et sanctificatus fuero in ea.

23. I poslat æu na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi æe posred njega padati od maèa, koji ti odasvud prijeti, i znat æe se tada da sam ja Jahve.

23. Et immittam ei pestilentiam et sanguinem in plateis eius, et corruent interfecti in medio eius gladio per circuitum, et scient quia ego Dominus.

24. I više neæe biti domu Izraelovu trna što ranjava nit' žaoke što razdire meðu svima uokolo koji ga preziru! I znat æe se da sam ja Jahve!'"

24. Et non erit ultra domui Israel stimulus amaritudinis et spina dolorem inferens undique per circuitum eorum, qui adversantur eis, et scient quia ego Dominus Deus.

25. Ovako govori Jahve Gospod: "A kad skupim sav dom Izraelov izmeðu naroda po kojima su razasuti, oèitovat æu u njima svoju svetost pred oèima narodÄa. I nastanit æe se u svojoj zemlji što je dadoh sluzi svome Jakovu.

25. Haec dicit Dominus Deus: Quando congregavero domum Israel de populis, in quibus dispersi sunt, sanctificabor in eis coram gentibus, et habitabunt in terra sua, quam dedi servo meo Iacob;

26. I u njoj æe živjeti u miru, gradit æe domove i saditi vinograde. Živjet æe u pouzdanju dok budem izvršivao svoj sud nad svima koji ih naokolo prezirahu. I znat æe da sam ja Jahve, Bog njihov."

26. et habitabunt in ea securi et aedificabunt domos plantabuntque vineas et habitabunt confidenter, cum fecero iudicia in omnibus, qui adversantur eis per circuitum, et scient quia ego Dominus Deus eorum”.