Evanðelje po Luki, 20

1. Jednog dana dok je nauèavao narod u Hramu i naviještao evanðelje, isprijeèe se glavari sveæenièki i pismoznanci sa starješinama

1. Et factum est in una dierum, docente illo populum in tem plo et evangelizante, supervenerunt principes sacerdotum et scribae cum senioribus

2. pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašæu to èiniš ili tko ti dade tu vlast?"

2. et aiunt dicentes ad illum: “Dic nobis: In qua potestate haec facis, aut quis est qui dedit tibi hanc potestatem?”.

3. On odgovori: "Upitat æu i ja vas. Recite mi:

3. Respondens autem dixit ad illos: “Interrogabo vos et ego verbum; et dicite mihi:

4. krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?"

4. Baptismum Ioannis de caelo erat an ex hominibus?”.

5. A oni smišljahu meðu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit æe 'Zašto mu ne povjerovaste?'

5. At illi cogitabant inter se dicentes: “Si dixerimus: “De caelo”, dicet: “Quare non credidistis illi?;

6. A reknemo li 'od ljudi', sav æe nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok."

6. si autem dixerimus: “Ex hominibus”, plebs universa lapidabit nos; certi sunt enim Ioannem prophetam esse”.

7. I odgovore da ne znaju odakle.

7. Et responderunt se nescire unde esset.

8. I Isus reèe njima: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim."

8. Et Iesus ait illis: “Neque ego dico vobis in qua potestate haec facio”.

9. Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Èovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."

9. Coepit autem dicere ad plebem parabolam hanc: “Homo plantavit vineam et locavit eam colonis et ipse peregre fuit multis temporibus.

10. "Kada doðe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.

10. Et in tempore misit ad cultores servum, ut de fructu vineae darent illi; cultores autem caesum dimiserunt eum inanem.

11. Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.

11. Et addidit alterum servum mittere; illi autem hunc quoque caedentes et afficientes contumelia dimiserunt inanem.

12. Posla i treæega. A oni i njega izraniše i izbaciše."

12. Et addidit tertium mittere; qui et illum vulnerantes eiecerunt.

13. "Nato reèe gospodar vinograda: 'Što da uèinim? Poslat æu im sina svoga ljubljenoga. Njega æe valjda poštovati.'

13. Dixit autem dominus vineae: “Quid faciam? Mittam filium meum dilectum; forsitan hunc verebuntur”.

14. Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu meðu sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.'

14. Quem cum vidissent coloni, cogitaverunt inter se dicentes: “Hic est heres. Occidamus illum, ut nostra fiat hereditas”.

15. Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što æe dakle uèiniti s njima gospodar vinograda?

15. Et eiectum illum extra vineam occiderunt. Quid ergo faciet illis dominus vineae?

16. Doæi æe i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože saèuvaj!"

16. Veniet et perdet colonos istos et dabit vineam aliis”. Quo audito, dixerunt: “Absit!”.

17. A on ih ošinu pogledom i reèe: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?

17. Ille autem aspiciens eos ait: “Quid est ergo hoc, quod scriptum est: “Lapidem quem reprobaverunt aedificantes, hic factus est in caput anguli”?

18. Tko god padne na taj kamen, smrskat æe se, a na koga on padne, satrt æe ga."

18. Omnis, qui ceciderit supra illum lapidem, conquassabitur; supra quem autem ceciderit, comminuet illum”.

19. Pismoznanci i glavari sveæenièki gledahu da istog èasa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.

19. Et quaerebant scribae et principes sacerdotum mittere in illum manus in illa hora et timuerunt populum; cognoverunt enim quod ad ipsos dixerit similitudinem istam.

20. Vrebajuæi na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u rijeèi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.

20. Et observantes miserunt insidiatores, qui se iustos simularent, ut caperent eum in sermone, et sic traderent illum principatui et potestati praesidis.

21. Upitaše ga dakle: "Uèitelju, znamo da pravo zboriš i nauèavaš te nisi pristran, nego po istini uèiš putu Božjem.

21. Et interrogaverunt illum dicentes: “Magister, scimus quia recte dicis et doces et non accipis personam, sed in veritate viam Dei doces.

22. Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"

22. Licet nobis dare tributum Caesari an non?”.

23. Pronièuæi njihovu lukavost, reèe im:

23. Considerans autem dolum illorum dixit ad eos:

24. "Pokažite mi denar." "Èiju ima sliku i natpis?"

24. “Ostendite mihi denarium. Cuius habet imaginem et inscriptionem?”.

25. A oni æe: "Carevu." On im reèe: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje."

25. At illi dixerunt: “Caesaris”. Et ait illis: “Reddite ergo, quae Caesaris sunt, Caesari et, quae Dei sunt, Deo”.

26. I ne mogoše ga uhvatiti u rijeèi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.

26. Et non potuerunt verbum eius reprehendere coram plebe et mirati in responso eius tacuerunt.

27. Pristupe mu neki od saduceja, koji nijeèu uskrsnuæe. Upitaše ga:

27. Accesserunt autem quidam sadducaeorum, qui negant esse resurrectionem, et interrogaverunt eum

28. "Uèitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece èiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.

28. dicentes: “Magister, Moyses scripsit nobis, si frater alicuius mortuus fuerit habens uxorem et hic sine filiis fuerit, ut accipiat eam frater eius uxorem et suscitet semen fratri suo.

29. Bijaše tako sedmero braæe. Prvi se oženi i umrije bez djece.

29. Septem ergo fratres erant: et primus accepit uxorem et mortuus est sine filiis;

30. Drugi uze njegovu ženu,

30. et sequens

31. onda treæi; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.

31. et tertius accepit illam, similiter autem et septem non reliquerunt filios et mortui sunt.

32. Naposljetku umrije i žena.

32. Novissima mortua est et mulier.

33. Kojemu æe dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuæu? Jer sedmorica su je imala za ženu."

33. Mulier ergo in resurrectione cuius eorum erit uxor? Si quidem septem habuerunt eam uxorem”.

34. Reèe im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju.

34. Et ait illis Iesus: “Filii saeculi huius nubunt et traduntur ad nuptias;

35. No oni koji se naðoše dostojni onog svijeta i uskrsnuæa od mrtvih niti se žene niti udaju.

35. illi autem, qui digni habentur saeculo illo et resurrectione ex mortuis, neque nubunt neque ducunt uxores.

36. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anðelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuæa."

36. Neque enim ultra mori possunt: aequales enim angelis sunt et filii sunt Dei, cum sint filii resurrectionis.

37. "A da mrtvi ustaju, naznaèi i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.

37. Quia vero resurgant mortui, et Moyses ostendit secus rubum, sicut dicit: “Dominum Deum Abraham et Deum Isaac et Deum Iacob”.

38. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"

38. Deus autem non est mortuorum sed vivorum: omnes enim vivunt ei”.

39. Neki pismoznanci primijete: "Uèitelju! Dobro si rekao!"

39. Respondentes autem quidam scribarum dixerunt: “Magister, bene dixisti”.

40. I nisu se više usuðivali upitati ga bilo što.

40. Et amplius non audebant eum quidquam interrogare.

41. A on im reèe: "Kako kažu da je Krist sin Davidov?

41. Dixit autem ad illos: “Quomodo dicunt Christum filium David esse?

42. Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reèe Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna

42. Ipse enim David dicit in libro Psalmorum: “Dixit Dominus Domino meo: Sede a dextris meis,

43. dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'

43. donec ponam inimicos tuos scabellum pedum tuorum”.

44. David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"

44. David ergo Dominum illum vocat; et quomodo filius eius est?”.

45. I pred svim narodom reèe svojim uèenicima:

45. Audiente autem omni populo, dixit discipulis suis:

46. "Èuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i proèelja na gozbama,

46. “Attendite a scribis, qui volunt ambulare in stolis et amant salutationes in foro et primas cathedras in synagogis et primos discubitus in conviviis,

47. proždiru kuæe udovièke, još pod izlikom dugih molitava. Stiæi æe ih to oštrija osuda."

47. qui devorant domos viduarum et simulant longam orationem. Hi accipient damnationem maiorem”.