Evanðelje po Ivanu, 8

1. A Isus se uputi na Maslinsku goru.

1. Iesus autem perrexit in montem Oliveti.

2. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade pouèavati.

2. Diluculo autem iterum venit in templum, et omnis populus veniebat ad eum, et sedens docebat eos.

3. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zateèenu u preljubu. Postave je u sredinu

3. Adducunt autem scribae et pharisaei mulierem in adulterio deprehensam et statuerunt eam in medio

4. i kažu mu: "Uèitelju! Ova je žena zateèena u samom preljubu.

4. et dicunt ei: “Magister, haec mulier manifesto deprehensa est in adulterio.

5. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?"

5. In lege autem Moyses mandavit nobis huiusmodi lapidare; tu ergo quid dicis?”.

6. To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.

6. Hoc autem dicebant tentantes eum, ut possent accusare eum. Iesus autem inclinans se deorsum digito scribebat in terra.

7. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reèe im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."

7. Cum autem perseverarent interrogantes eum, erexit se et dixit eis: “Qui sine peccato est vestrum, primus in illam lapidem mittat”;

8. I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.

8. et iterum se inclinans scribebat in terra.

9. A kad oni to èuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, poèevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini.

9. Audientes autem unus post unum exibant, incipientes a senioribus, et remansit solus, et mulier in medio stans.

10. Isus se uspravi i reèe joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?"

10. Erigens autem se Iesus dixit ei: “Mulier, ubi sunt? Nemo te condemnavit?”.

11. Ona reèe: "Nitko, Gospodine." Reèe joj Isus: "Ni ja te ne osuðujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."

11. Quae dixit: “Nemo, Domine”. Dixit autem Iesus: “Nec ego te condemno; vade et amplius iam noli peccare”.

12. Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neæe hoditi u tami, nego æe imati svjetlost života."

12. Iterum ergo locutus est eis Iesus dicens: “Ego sum lux mundi; qui sequitur me, non ambulabit in tenebris, sed habebit lucem vitae”.

13. Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedoèiš sam za sebe: svjedoèanstvo tvoje nije istinito!"

13. Dixerunt ergo ei pharisaei: “Tu de teipso testimonium perhibes; testimonium tuum non est verum”.

14. Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedoèim sam za sebe, svjedoèanstvo je moje istinito jer znam odakle doðoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.

14. Respondit Iesus et dixit eis: “Et si ego testimonium perhibeo de meipso, verum est testimonium meum, quia scio unde veni et quo vado; vos autem nescitis unde venio aut quo vado.

15. Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;

15. Vos secundum carnem iudicatis, ego non iudico quemquam.

16. no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.

16. Et si iudico ego, iudicium meum verum est, quia solus non sum, sed ego et, qui me misit, Pater.

17. Ta i u vašem zakonu piše da je svjedoèanstvo dvojice istinito.

17. Sed et in lege vestra scriptum est, quia duorum hominum testimonium verum est.

18. Ja svjedoèim za sebe, a svjedoèi za mene i onaj koji me posla, Otac."

18. Ego sum, qui testimonium perhibeo de meipso, et testimonium perhibet de me, qui misit me, Pater”.

19. Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali."

19. Dicebant ergo ei: “Ubi est Pater tuus?”. Respondit Iesus: “Neque me scitis neque Patrem meum; si me sciretis, forsitan et Patrem meum sciretis”.

20. Te rijeèi rekao je Isus u riznici dok je nauèavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov èas.

20. Haec verba locutus est in gazophylacio docens in templo; et nemo apprehendit eum, quia necdum venerat hora eius.

21. Reèe im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi æete me tražiti i u svojem æete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doæi."

21. Dixit ergo iterum eis: “Ego vado, et quaeretis me et in peccato vestro moriemini! Quo ego vado, vos non potestis venire”.

22. Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doæi'?"

22. Dicebant ergo Iudaei: “Numquid interficiet semetipsum, quia dicit: “Quo ego vado, vos non potestis venire”?”.

23. A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.

23. Et dicebat eis: “Vos de deorsum estis, ego de supernis sum; vos de mundo hoc estis, ego non sum de hoc mundo.

24. Stoga vam i rekoh: 'Umrijet æete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet æete u grijesima svojim."

24. Dixi ergo vobis quia moriemini in peccatis vestris; si enim non credideritis quia ego sum, moriemini in peccatis vestris”.

25. Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus:

25. Dicebant ergo ei: “Tu quis es?”. Dixit eis Iesus: “In principio: id quod et loquor vobis!

26. "Ta što da vam s poèetka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam èuo od njega, to ja zborim svijetu."

26. Multa habeo de vobis loqui et iudicare; sed, qui misit me, verax est, et ego, quae audivi ab eo, haec loquor ad mundum”.

27. Ne shvatiše da im govori o Ocu.

27. Non cognoverunt quia Patrem eis dicebat.

28. Isus im nato reèe: "Kad uzdignete Sina Èovjeèjega, tada æete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne èinim ništa, nego da onako zborim kako me nauèio Otac.

28. Dixit ergo eis Iesus: “Cum exaltaveritis Filium hominis, tunc cognoscetis quia ego sum et a meipso facio nihil, sed, sicut docuit me Pater, haec loquor.

29. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek èinim što je njemu milo."

29. Et qui me misit, mecum est; non reliquit me solum, quia ego, quae placita sunt ei, facio semper”.

30. Na te njegove rijeèi mnogi povjerovaše u njega.

30. Haec illo loquente, multi crediderunt in eum.

31. Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj rijeèi, uistinu, moji ste uèenici;

31. Dicebat ergo Iesus ad eos, qui crediderunt ei, Iudaeos: “Si vos manseritis in sermone meo, vere discipuli mei estis

32. upoznat æete istinu i istina æe vas osloboditi."

32. et cognoscetis veritatem, et veritas liberabit vos”.

33. Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat æete slobodni?'"

33. Responderunt ei: “Semen Abrahae sumus et nemini servivimus umquam! Quomodo tu dicis: “Liberi fietis”?”.

34. Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god èini grijeh, rob je grijeha.

34. Respondit eis Iesus: “Amen, amen dico vobis: Omnis, qui facit peccatum, servus est peccati.

35. Rob ne ostaje u kuæi zauvijek, a sin ostaje zauvijek.

35. Servus autem non manet in domo in aeternum; filius manet in aeternum.

36. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja æete biti slobodni.

36. Si ergo Filius vos liberaverit, vere liberi eritis.

37. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja rijeè nema mjesta u vama.

37. Scio quia semen Abrahae estis; sed quaeritis me interficere, quia sermo meus non capit in vobis.

38. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi èinite što èuste od svog oca."

38. Ego, quae vidi apud Patrem, loquor; et vos ergo, quae audivistis a patre, facitis”.

39. Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova èinili.

39. Responderunt et dixerunt ei: “Pater noster Abraham est”. Dicit eis Iesus: “Si filii Abrahae essetis, opera Abrahae faceretis.

40. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga èuo. Takvo što Abraham nije uèinio!

40. Nunc autem quaeritis me interficere, hominem, qui veritatem vobis locutus sum, quam audivi a Deo; hoc Abraham non fecit.

41. Vi èinite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."

41. Vos facitis opera patris vestri”. Dixerunt itaque ei: “Nos ex fornicatione non sumus nati; unum patrem habemus Deum!”.

42. Reèe im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.

42. Dixit eis Iesus: “Si Deus pater vester esset, diligeretis me; ego enim ex Deo processi et veni; neque enim a meipso veni, sed ille me misit.

43. Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju rijeè.

43. Quare loquelam meam non cognoscitis? Quia non potestis audire sermonem meum.

44. Vama je otac ðavao i hoæe vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše èovjekoubojica od poèetka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.

44. Vos ex patre Diabolo estis et desideria patris vestri vultis facere. Ille homicida erat ab initio et in veritate non stabat, quia non est veritas in eo. Cum loquitur mendacium, ex propriis loquitur, quia mendax est et pater eius.

45. A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.

45. Ego autem quia veritatem dico, non creditis mihi.

46. Tko æe mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?

46. Quis ex vobis arguit me de peccato? Si veritatem dico, quare vos non creditis mihi?

47. Tko je od Boga, rijeèi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga."

47. Qui est ex Deo, verba Dei audit; propterea vos non auditis, quia ex Deo non estis”.

48. Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?"

48. Responderunt Iudaei et dixerunt ei: “Nonne bene dicimus nos, quia Samaritanus es tu et daemonium habes?”.

49. Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego èastim svoga Oca, a vi me obešèašæujete.

49. Respondit Iesus: “Ego daemonium non habeo, sed honorifico Patrem meum, et vos inhonoratis me.

50. No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.

50. Ego autem non quaero gloriam meam; est qui quaerit et iudicat.

51. Zaista, zaista, kažem vam: ako tko oèuva moju rijeè, neæe vidjeti smrti dovijeka."

51. Amen, amen dico vobis: Si quis sermonem meum servaverit, mortem non videbit in aeternum”.

52. Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko èuva moju rijeè, neæe okusiti smrti dovijeka.'

52. Dixerunt ergo ei Iudaei: “Nunc cognovimus quia daemonium habes. Abraham mortuus est et prophetae, et tu dicis: “Si quis sermonem meum servaverit, non gustabit mortem in aeternum”.

53. Zar si ti veæi od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"

53. Numquid tu maior es patre nostro Abraham, qui mortuus est? Et prophetae mortui sunt! Quem teipsum facis?”.

54. Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,

54. Respondit Iesus: “Si ego glorifico meipsum, gloria mea nihil est; est Pater meus, qui glorificat me, quem vos dicitis: “Deus noster est!”,

55. no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit æu lažac jednak vama. No znam ga i rijeè njegovu èuvam.

55. et non cognovistis eum. Ego autem novi eum. Et si dixero: Non scio eum, ero similis vobis, mendax; sed scio eum et sermonem eius servo.

56. Abraham, otac vaš, usklikta što æe vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se."

56. Abraham pater vester exsultavit, ut videret diem meum; et vidit et gavisus est”.

57. Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"

57. Dixerunt ergo Iudaei ad eum: “Quinquaginta annos nondum habes et Abraham vidisti?”.

58. Reèe im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"

58. Dixit eis Iesus: “Amen, amen dico vobis: Antequam Abraham fieret, ego sum”.

59. Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziðe iz Hrama.

59. Tulerunt ergo lapides, ut iacerent in eum; Iesus autem abscondit se et exivit de templo.