Djela apostolska, 25

1. Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uziðe iz Cezareje u Jeruzalem.

1. Festus ergo cum venisset in provinciam, post triduum ascendit Hierosolymam a Caesarea;

2. Veliki mu sveæenici i prvaci židovski izniješe tužbu protiv Pavla te ga zaklinjahu

2. adieruntque eum principes sacerdotum et primi Iudaeorum adversus Paulum, et rogabant eum

3. ištuæi milost protiv Pavla: da ga pošalje u Jeruzalem. Jer spremali su zasjedu da ga putom smaknu.

3. postulantes gratiam adversum eum, ut iuberet perduci eum in Ierusalem, insidias tendentes, ut eum interficerent in via.

4. Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i on da æe uskoro onamo.

4. Festus igitur respondit servari Paulum in Caesarea, se autem maturius profecturum:

5. "Ovlašteni dakle meðu vama, reèe, neka sa mnom siðu pa ako na tom èovjeku ima krivnje, neka ga tuže."

5. “Qui ergo in vobis, ait, potentes sunt, descendentes simul, si quod est in viro crimen, accusent eum”.

6. Pošto se u njih zadrži najviše osam ili deset dana, siðe u Cezareju. Sutradan sjede na sudaèku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao.

6. Demoratus autem inter eos dies non amplius quam octo aut decem, descendit Caesaream; et altera die sedit pro tribunali et iussit Paulum adduci.

7. Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati.

7. Qui cum perductus esset, circumsteterunt eum, qui ab Hierosolyma descenderant, Iudaei, multas et graves causas obicientes, quas non poterant probare,

8. Pavao se branio: "Nièim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara."

8. Paulo rationem reddente: “Neque in legem Iudaeorum neque in templum neque in Caesarem quidquam peccavi”.

9. Nato Fest hoteæi ugoditi Židovima, odvrati Pavlu: "Hoæeš li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?"

9. Festus autem volens Iudaeis gratiam praestare, respondens Paulo dixit: “Vis Hierosolymam ascendere et ibi de his iudicari apud me?”.

10. A Pavao æe: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Židovima ništa ne skrivih, kao što i ti veoma dobro znaš.

10. Dixit autem Paulus: “Ad tribunal Caesaris sto, ubi me oportet iudicari. Iudaeis nihil nocui, sicut et tu melius nosti.

11. Ako sam pak doista što skrivio i uèinio štogod što zavreðuje smrt, ne izmièem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izruèiti. Na cara se prizivljem!"

11. Si ergo iniuste egi et dignum morte aliquid feci, non recuso mori; si vero nihil est eorum, quae hi accusant me, nemo potest me illis donare. Caesarem appello!”.

12. Tada se Fest posavjetova s vijeæem pa odgovori: "Na cara si se prizvao, pred cara æeš iæi!"

12. Tunc Festus cum consilio locutus respondit: “Caesarem appellasti; ad Caesarem ibis”.

13. Nekoliko dana poslije doðu kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa.

13. Et cum dies aliquot transacti essent, Agrippa rex et Berenice descenderunt Caesaream et salutaverunt Festum.

14. Kako se ondje zadržaše nekoliko dana, izloži Fest kralju to o Pavlu: "Ima neki èovjek, reèe, što ga je Feliks ostavio uznikom.

14. Et cum dies plures ibi demorarentur, Festus regi indicavit de Paulo dicens: “Vir quidam est derelictus a Felice vinctus,

15. Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki sveæenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu.

15. de quo, cum essem Hierosolymis, adierunt me principes sacerdotum et seniores Iudaeorum postulantes adversus illum damnationem;

16. Odgovorih im da u Rimljana nije obièaj izruèivati kojega èovjeka prije negoli se, optužen, suoèi s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe.

16. ad quos respondi, quia non est consuetudo Romanis donare aliquem hominem, priusquam is, qui accusatur, praesentes habeat accusatores locumque defendendi se ab accusatione accipiat.

17. Pošto zajedno doðosmo ovamo, bez ikakva odgaðanja sjedoh ja sutradan na sudaèku stolicu i zapovjedih dovesti toga èovjeka.

17. Cum ergo huc convenissent, sine ulla dilatione sequenti die sedens pro tribunali iussi adduci virum;

18. Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja nasluæivao,

18. de quo, cum stetissent accusatores, nullam causam deferebant, de quibus ego suspicabar malis;

19. nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ.

19. quaestiones vero quasdam de sua superstitione habebant adversus eum et de quodam Iesu defuncto, quem affirmabat Paulus vivere.

20. Ne snalazeæi se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi.

20. Haesitans autem ego de huiusmodi quaestione, dicebam si vellet ire Hierosolymam et ibi iudicari de istis.

21. Buduæi da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Velièanstva, zapovjedih da ga èuvaju dok ga ne pošaljem caru."

21. Paulo autem appellante, ut servaretur ad Augusti cognitionem, iussi servari eum, donec mittam eum ad Caesarem”.

22. Na to æe Agripa Festu: "Htio bih i ja èuti toga èovjeka." "Sutra æeš ga, reèe, èuti."

22. Agrippa autem ad Festum: “Volebam et ipse hominem audire!”. “Cras, inquit, audies eum”.

23. Sutradan dakle doðu Agripa i Berenika s velikim sjajem te uðu u dvoranu zajedno s tisuænicima i najuglednijim gradskim muževima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla,

23. Altera autem die, cum venisset Agrippa et Berenice cum multa ambitione, et introissent in auditorium cum tribunis et viris principalibus civitatis, et iubente Festo, adductus est Paulus.

24. reèe Fest: "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazoèni, gledajte ovoga èovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vièuæi da on ne smije više živjeti.

24. Et dicit Festus: “Agrippa rex et omnes, qui simul adestis nobiscum viri, videtis hunc, de quo omnis multitudo Iudaeorum interpellavit me Hierosolymis et hic, clamantes non oportere eum vivere amplius.

25. Ali ja naðoh da nije uèinio ništa èime bi zaslužio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Velièanstvo, odluèih poslati mu ga.

25. Ego vero comperi nihil dignum eum morte fecisse, ipso autem hoc appellante Augustum, iudicavi mittere.

26. Ja nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpaèe preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati.

26. De quo quid certum scribam domino, non habeo; propter quod produxi eum ad vos et maxime ad te, rex Agrippa, ut, interrogatione facta, habeam quid scribam;

27. Èini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznaèiti optužbu protiv njega."

27. sine ratione enim mihi videtur mittere vinctum et causas eius non significare”.