Poslanica Rimljanima, 14

1. Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima.

1. Infirmum autem in fide assumite, non in disceptatio nibus cogitationum.

2. Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povræe.

2. Alius enim credit manducare omnia; qui autem infirmus est, holus manducat.

3. Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio.

3. Is qui manducat, non manducantem non spernat; et, qui non manducat, manducantem non iudicet, Deus enim illum assumpsit.

4. Tko si ti da sudiš tuðega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat æe jer moæan je Gospodin da ga podrži.

4. Tu quis es, qui iudices alienum servum? Suo domino stat aut cadit; stabit autem, potens est enim Dominus statuere illum.

5. Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje.

5. Nam alius iudicat inter diem et diem, alius iudicat omnem diem; unusquisque in suo sensu abundet.

6. Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu.

6. Qui sapit diem, Domino sapit; et, qui manducat, Domino manducat, gratias enim agit Deo; et, qui non manducat, Domino non manducat et gratias agit Deo.

7. Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire.

7. Nemo enim nostrum sibi vivit, et nemo sibi moritur; 8 sive enim vivimus, Domino vivimus, sive morimur, Domino morimur. Sive ergo vivimus, sive morimur, Domini sumus.

8. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo.

8.

9. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.

9. In hoc enim Christus et mortuus est et vixit, ut et mortuorum et vivorum dominetur.

10. A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi æemo stati pred sudište Božje.

10. Tu autem, quid iudicas fratrem tuum? Aut tu, quare spernis fratrem tuum? Omnes enim stabimus ante tribunal Dei;

11. Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut æe se preda mnom svako koljeno i svaki æe jezik priznati Boga.

11. scriptum est enim: “Vivo ego, dicit Dominus, mihi flectetur omne genu, et omnis lingua confitebitur Deo”.

12. Svaki æe dakle od nas za sebe Bogu dati raèun.

12. Itaque unusquisque nostrum pro se rationem reddet Deo.

13. Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala.

13. Non ergo amplius invicem iudicemus, sed hoc iudicate magis, ne ponatis offendiculum fratri vel scandalum.

14. Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije neèisto. Samo je onomu neèisto tko to smatra neèistim.

14. Scio et certus sum in Domino Iesu, quia nihil commune per seipsum, nisi ei, qui existimat quid commune esse, illi commune est.

15. Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošæen, veæ nisi na putu ljubavi. Ne upropašæuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro!

15. Si enim propter cibum frater tuus contristatur, iam non secundum caritatem ambulas. Noli cibo tuo illum perdere, pro quo Christus mortuus est!

16. Nemojte da se pogrðuje vaše dobro!

16. Non ergo blasphemetur bonum vestrum!

17. Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piæe, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.

17. Non est enim regnum Dei esca et potus, sed iustitia et pax et gaudium in Spiritu Sancto;

18. Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi.

18. qui enim in hoc servit Christo, placet Deo et probatus est hominibus.

19. Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgraðivanje!

19. Itaque, quae pacis sunt, sectemur et quae aedificationis sunt in invicem.

20. Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, èisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede.

20. Noli propter escam destruere opus Dei! Omnia quidem munda sunt, sed malum est homini, qui per offendiculum manducat.

21. Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotièe.

21. Bonum est non manducare carnem et non bibere vinum neque id, in quo frater tuus offendit.

22. Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuðuje u onom na što se odluèuje!

22. Tu, quam fidem habes, penes temetipsum habe coram Deo. Beatus, qui non iudicat semetipsum in eo quod probat.

23. Jede li tko dvoumeæi, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je.

23. Qui autem discernit si manducaverit, damnatus est, quia non ex fide; omne autem, quod non ex fide, peccatum est.