Nahum, 3

1. Teško gradu krvnièkom, pun je laži, prepun grabeža, s pljaèkanjem on ne prestaje!

1. Vae, civitas sanguinum, universa mendacii praeda plena! Non recedet a te rapina.

2. Slušajte! Pucaju bièem! Slušajte! Štropot toèkova! Konji upropanj, kola poskakuju.

2. Vox flagellorum et vox strepitus rotarum, equi frementes et quadrigae ferventes, equites irruentes

3. Konjanici u stremenu, maèevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotièe!

3. et gladii micantes et hastae fulgurantes et multitudo interfectorum et acervi mortuorum; nec est finis cadaverum, et corruunt super corpora.

4. Eto plaæe za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vješte èarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim èaranjima.

4. Hoc propter multitudinem fornicationum meretricis speciosae et gratae et habentis maleficia, quae vendidit gentes fornicationibus suis et nationes maleficiis suis.

5. "Evo me! Tebi!" - rijeè je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut æu skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat æu narodima, tvoju sramotu kraljevstvima.

5. “Ecce ego ad te, dicit Dominus exercituum; et levabo vestimentum tuum in faciem tuam et ostendam gentibus nuditatem tuam et regnis ignominiam tuam.

6. Bacit æu na tebe smeæe, osramotit æu te, izložiti na stup sramote.

6. Et proiciam super te abominationes et contumeliis te afficiam; et ponam te in exemplum.

7. Svaki koji te vidi, bježat æe od tebe. Reæi æe: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je može požaliti? Gdje joj naæi tješitelje?"

7. Et erit: omnis, qui viderit te, resiliet a te et dicet: “Vastata est Nineve! Quis dolebit super eam? Unde quaeram consolatorem tibi?”.

8. Jesi li tvrða od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziðe bilo je more, njezini bedemi bile su vode.

8. Numquid melior es quam Noamon, quae habitabat in fluminibus? Aquae in circuitu eius: cuius vallum mare, aquae muri eius.

9. Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoænici.

9. Chus fuit fortitudo eius et Aegyptus, cuius non est finis; Phut et Libyes fuerunt in auxilio eius.

10. A i ona je otišla u progonstvo, morala je iæi u sužanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskršæima; za ugledne ljude njezine bacali su ždrijeb, svi njezini velikani okovani su lancima.

10. Sed et ipsa in transmigrationem ducta est, ivit in captivitatem. Parvuli eius elisi sunt in capite omnium viarum; et super inclitos eius miserunt sortem, et omnes optimates eius constricti sunt in compedibus.

11. Tako æeš i ti biti slomljena, bit æeš svladana; tako æeš i ti morati tražiti utoèište pred dušmaninom.

11. Et tu ergo inebriaberis, eris despecta; et tu quaeres refugium ab inimico.

12. Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih želi jesti.

12. Omnes munitiones tuae sicut ficus cum ficis praecocibus: si concussae fuerint, cadent in os comedentis.

13. Gledaj svoj narod: sve je žensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje širom se otvaraju neprijatelju; oganj je sažgao tvoje prijevornice.

13. Ecce populus tuus, mulieres in medio tui; inimicis tuis late patebunt portae terrae tuae; devorabit ignis vectes tuos.

14. Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnjeèi blato, gazi ilovaèu, uzmi kalup za opeku.

14. Aquam propter obsidionem hauri tibi, firma munitiones tuas; intra in lutum et calca argillam, tene typum laterum.

15. A ipak æe te oganj sažeæi i maè potamaniti. Namnoži se kao kukci, namnoži se kao skakavci;

15. Ibi comedet te ignis, peribis gladio, devorabit te ut bruchus. Augere ut bruchus, multiplicare ut locusta.

16. [16a] umnoži svoje trgovce da ih bude više nego zvijezda na nebu,

16. Plures fecisti negotiatores tuos quam stellae sint caeli; bruchus exuit pellem et avolavit.

17. [17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilašca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo.

17. Custodes tui quasi locustae, et scribae tui quasi agmen locustarum, quae considunt in saepibus in die frigoris; sol ortus est, et avolaverunt, non est cognitus locus earum, ubi fuerint.

18. Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj raspršio po gorama, nitko ga više ne može sakupiti.

18. Dormiunt pastores tui, rex Assyriae, requiescunt principes tui; dispersus est populus tuus in montibus, et non est qui congreget.

19. Tvojoj rani nema lijeka! Neizljeèiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju plješæu tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjeæao na sebi tvoju okrutnost?

19. Non est remedium fracturae tuae, insanabilis est plaga tua; omnes, qui audierint auditionem tuam, plaudent manibus super te, quia super quem non transiit malitia tua semper?”.