Knjiga Postanka, 30

1. Vidjevši Rahela da Jakovu ne raða djece, postade zavidna svojoj sestri pa reèe Jakovu: "Daj mi djecu! Inaèe æu svisnuti!"

1. Cernens autem Rachel quod infecunda esset, invidit sorori et ait marito suo: “Da mihi liberos, alioquin moriar”.

2. Jakov se razljuti na Rahelu te reèe. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?"

2. Cui iratus respondit Iacob: “Num pro Deo ego sum, qui privavit te fructu ventris?”.

3. A ona odgovori: "Evo moje sluškinje Bilhe: uði k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj."

3. At illa: “Ecce, inquit, famula mea Bilha; ingredere ad illam, ut pariat super genua mea, et habeam ex illa et ego filios”.

4. Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priðe k njoj.

4. Deditque illi Bilham famulam suam in coniugium. Quae,

5. Bilha zaèe te Jakovu rodi sina.

5. ingresso ad se Iacob, concepit et peperit filium.

6. Tada Rahela reèe: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan.

6. Dixitque Rachel: “Iudicavit mihi Deus et exaudivit vocem quoque meam dans mihi filium”; et idcirco appellavit nomen illius Dan.

7. Rahelina sluškinja Bilha opet zaèe i rodi Jakovu drugoga sina.

7. Rursumque Bilha famula Rachel concepit et peperit Iacob alterum filium, et

8. Tada Rahela reèe: "Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali.

8. ait Rachel: “Certamina Dei certavi cum sorore mea et invalui”; vocavitque eum Nephthali.

9. A vidjevši Lea da je prestala raðati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu.

9. Sentiens Lia quod parere desisset, sumpsit Zelpham ancillam suam et tradidit eam Iacob in uxorem.

10. I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina,

10. Quae peperit Iacob filium.

11. Lea uskliknu: "Koje sreæe!" Tako mu nadjenu ime Gad.

11. Dixitque Lia: “Feliciter!”; et idcirco vocavit nomen eius Gad.

12. Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,

12. Peperit quoque Zelpha ancilla Liae Iacob alterum filium.

13. i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene æe me zvati blaženom!" Tako mu nadjenu ime Ašer.

13. Dixitque Lia: “Pro beatitudine mea! Beatam quippe me dicent mulieres”; propterea appellavit eum Aser.

14. Jednoga dana, u vrijeme pšeniène žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavèice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reèe Lei: "Daj mi od ljubavèica svoga sina!"

14. Egressus autem Ruben tempore messis triticeae, repperit in agro mandragoras, quas Liae matri suae detulit. Dixitque Rachel: “Da mihi partem de mandragoris filii tui”.

15. A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoæeš da od mene uzmeš i ljubavèice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom noæas leži u zamjenu za ljubavèice tvog sina."

15. Illa respondit: “Parumne tibi videtur, quod praeripueris maritum mihi, ut etiam mandragoras filii mei auferas?”. Ait Rachel: “Dormiat ergo tecum hac nocte pro mandragoris filii tui”.

16. Kad je Jakov naveèer stigao iz polja, Lea mu iziðe u susret pa reèe: "Treba da doðeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavèice moga sina." One je noæi on s njom ležao.

16. Redeuntique ad vesperam Iacob de agro egressa est in occursum eius Lia et: “Ad me, inquit, intrabis, quia mercede conduxi te pro mandragoris filii mei”. Dormivitque cum ea nocte illa.

17. Bog usliša Leu; ona zaèe te Jakovu rodi petog sina.

17. Et exaudivit Deus Liam, concepitque et peperit Iacob filium quintum

18. Onda Lea reèe: "Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.

18. et ait: “Dedit Deus mercedem mihi, quia dedi ancillam meam viro meo”; appellavitque nomen illius Issachar.

19. Lea opet zaèe i rodi Jakovu šestoga sina.

19. Rursum Lia concepit et peperit Iacob sextum filium

20. Onda Lea reèe: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada æe mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova." Tako mu nadjenu ime Zebulun.

20. et ait: “Donavit me Deus dono bono; hac vice honorabit me maritus meus, eo quod genuerim ei sex filios”; et idcirco appellavit nomen eius Zabulon.

21. Zatim rodi kæer te joj nadjenu ime Dina.

21. Post quem peperit filiam nomine Dinam.

22. Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu.

22. Recordatus quoque Deus Rachelis exaudivit eam Deus et aperuit vulvam illius.

23. Ona zaèe i rodi sina te reèe: "Ukloni Bog moju sramotu!"

23. Quae concepit et peperit filium dicens: “Abstulit Deus opprobrium meum”;

24. Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!"

24. et vocavit nomen illius Ioseph dicens: “Addat mihi Dominus filium alterum!”.

25. Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reèe Labanu: "Pusti me da idem u svoj zavièaj!

25. Nato autem Ioseph, dixit Iacob ad Laban: “Dimitte me, ut revertar in patriam et ad terram meam.

26. Daj mi moje žene za koje sam te služio i moju djecu da mogu otiæi: tÓa dobro znaš kako sam te služio."

26. Da mihi uxores et liberos meos, pro quibus servivi tibi, ut abeam; tu nosti servitutem, qua servivi tibi”.

27. A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe."

27. Ait illi Laban: “Inveniam gratiam in conspectu tuo; augurio didici, quia benedixerit mihi Deus propter te.

28. I nadoda: "Odredi plaæu koju želiš od mene, i dat æu ti."

28. Constitue mercedem tuam, quam dem tibi”.

29. On mu odgovori: "Ti dobro znaš što je moja služba znaèila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom.

29. At ille respondit: “Tu nosti quomodo servierim tibi et quanti in manibus meis facti sint greges tui.

30. Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao poveæala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom."

30. Modicum habuisti, antequam venirem ad te, et nunc multiplicatum est vehementer, benedixitque tibi Dominus ad introitum meum. Nunc autem quando providebo etiam domui meae?”.

31. On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti ništa! Ako mi uèiniš ovo, opet æu na pašu goniti i èuvati tvoje stado.

31. Dixitque Laban: “Quid tibi dabo?”. At ille ait: “Nihil mihi dabis; si feceris, quod postulo, iterum pascam et custodiam pecora tua.

32. Daj da proðem danas kroz tvoje stado i od njega izluèim svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaæa!

32. Gyrabo omnes greges tuos hodie; separa cuncta pecora varia et maculosa et, quodcumque furvum in ovibus et maculosum variumque in capris fuerit, erit merces mea.

33. A ubuduæe kad budeš svojim oèima provjeravao moju naplatu, moje æe poštenje biti svjedok za mene: naðe li se meðu mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili meðu ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!"

33. Respondebitque mihi cras iustitia mea; quando veneris, ut inspicias mercedem meam, omnia, quae non fuerint varia et maculosa in capris et furva in ovibus, furti me arguent”.

34. Laban reèe: "Dobro, neka bude kako si kazao."

34. Dixit Laban: “Gratum habeo, quod petis!”.

35. Ali toga dana Laban izluèi naprugane i šarene jarce i sve riðaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima.

35. Et separavit in die illo hircos striatos atque maculosos et omnes capras varias et maculosas, omne, in quo album erat, et omne furvum in ovibus, et tradidit in manu filiorum suorum.

36. I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja tri dana hoda.

36. Et posuit spatium itineris trium dierum inter se et Iacob, qui pascebat reliquos greges Laban.

37. A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama.

37. Tollens ergo Iacob virgas virides populeas et amygdalinas et ex platanis, ex parte ita decorticavit eas, ut in his, quae spoliata fuerant, candor appareret.

38. Pruæe tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,

38. Posuitque virgas, quas ex parte decorticaverat, in canalibus, ubi effundebatur aqua, ut, cum venissent greges ad bibendum, ante oculos haberent virgas et in aspectu earum conciperent.

39. to su se jarci parili uz pruæe, pa su koze kozile prugaste, riðaste i šarene kozliæe.

39. Factumque est ut in ipso calore coitus greges intuerentur virgas et parerent striata et varia et maculosa.

40. Tako je i ovce Jakov bio izluèio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima.

40. Agnos autem segregavit Iacob et posuit gregem ex adverso striatorum et omnium furvorum in grege Laban et constituit sibi greges seorsum neque statuit eos cum grege Laban.

41. Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruæe u korita, baš pred oèi živine, tako da se pari pred pruæem.

41. Quotiescumque igitur calefiebant pecora robusta, ponebat Iacob virgas in canalibus aquarum ante oculos pecorum, ut in earum contemplatione conciperent.

42. Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.

42. Quando vero pecora debilia erant, non ponebat eas. Factaque sunt debilia Laban et robusta Iacob;

43. Èovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad.

43. ditatusque est homo ultra modum et habuit greges multos, ancillas et servos, camelos et asinos.