Knjiga o sucima, 21

1. Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas neæe dati svoju kæer za ženu Benjaminovu sinu."

1. Iuraverunt autem filii Israel in Maspha et dixerunt: “Nullus nostrum dabit filiis Beniamin de filiabus suis uxorem”.

2. I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veèeri, narièuæi i jecajuæi.

2. Venitque populus in Bethel, et in conspectu Dei sedentes usque ad vesperam levaverunt vocem et magno ululatu coeperunt flere dicentes:

3. Govorili su: "Zašto se, o Jahve, Bože Izraelov, ova nesreæa morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?"

3. “Quare, Domine, Deus Israel, factum est hoc in populo tuo, ut hodie una tribus auferretur de Israel?”.

4. Sutradan uraniše ljudi i sagradiše ondje žrtvenik; prinesoše paljenice i žrtve zahvalnice.

4. Altera autem die diluculo consurgentes exstruxerunt altare obtuleruntque ibi holocausta et pacificas victimas

5. Tad zapitaše Izraelci: "Ima li koga meðu svim plemenima Izraelovim da nije došao na zbor Jahvi?" Jer su se sveèano zakleli da æe pogubiti onoga tko ne doðe u Mispu k Jahvi.

5. et dixerunt: “Quis non ascendit in congregationem ad Dominum de universis tribubus Israel?”. Grandi enim se iuramento constrinxerant interfici eos, qui non ascendissent ad Dominum in Maspha.

6. Izraelcima se sada sažalilo na brata Benjamina te rekoše: "Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela.

6. Ductique paenitentia filii Israel super fratre suo Beniamin coeperunt dicere: “Ablata est hodie una tribus de Israel.

7. Kako æemo dati žene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da im neæemo dati svojih kæeri za žene?"

7. Quid faciemus, ut, qui remanserunt, uxores accipiant? Omnes enim in commune iuravimus per Dominum non daturos nos his filias nostras”.

8. Zato zapitaše: "Ima li koga meðu Izraelovim plemenima da nije došao k Jahvi u Mispu?" I pronaðe se da nije došao u tabor, na zbor, nitko od žitelja Jabeša u Gileadu.

8. Idcirco dixerunt: “Quis est de universis tribubus Israel, qui non ascendit ad Dominum in Maspha?”. Et ecce nemo de Iabes Galaad in castra venerat ad congregationem,

9. Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijaše nikoga od žitelja Jabeša u Gileadu.

9. et, cum populus recenseretur, nullus ex eis repertus est.

10. Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuæa hrabrih ljudi i zapovjedi im: "Idite i posijecite oštrim maèem stanovnike Jabeša u Gileadu, zajedno sa ženama i djecom.

10. Misit itaque coetus decem milia viros robustissimos et praeceperunt eis: “Ite et percutite habitatores Iabes Galaad in ore gladii tam uxores quam parvulos eorum.

11. Evo što æete uèiniti: izruèit æete prokletstvu sve muškarce i sve žene što su dijelile postelju sa èovjekom, ali æete saèuvati život djevicama." Tako i uèiniše.

11. Et hoc erit, quod observare debetis: Omne generis masculini et mulieres, quae cognoverunt viros, interficite; virgines autem reservate”.

12. I našli su meðu stanovnicima Jabeša u Gileadu èetiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s èovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu.

12. Inventaeque sunt de Iabes Galaad quadringentae virgines, quae nescierunt viri torum, et adduxerunt eas in castra in Silo in terra Chanaan.

13. Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni: objaviše im mir.

13. Misitque coetus nuntios ad filios Beniamin, qui erant in petra Remmon, et dederunt eis pacem.

14. Tako se oporavi Benjamin. Dadoše im one meðu ženama iz Jabeša u Gileadu koje su ostavili na životu, ali ih ne bijaše dovoljno za sve.

14. Veneruntque filii Beniamin in illo tempore, et datae sunt eis uxores de filiabus Iabes Galaad; alias autem non reppererunt, quas simili modo traderent.

15. Narodu se sažalio Benjamin što je Jahve naèinio prazninu meðu Izraelovim plemenima.

15. Populusque valde doluit de Beniamin, quia fecerat Dominus confractionem in tribubus Israel.

16. "Kako æemo naæi žene onima što su ostali", rekoše starješine zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene žene?"

16. Dixeruntque seniores coetus: “Quid faciemus reliquis, qui non acceperunt uxores? Omnes in Beniamin feminae conciderunt”.

17. Rekoše još: "Kako saèuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela?

17. Et dixerunt: “Possessio eorum, qui effugerunt, erit Beniamin, ne una tribus deleatur ex Israel.

18. A ne možemo im dati svoje kæeri za žene." Jer se bijahu zakleli rekavši: "Proklet bio onaj koji dade ženu Benjaminu!"

18. Filias autem nostras eis dare non possumus, constricti hoc iuramento: “Maledictus, qui dederit de filiabus suis uxorem Beniamin!””.

19. "Ali", rekoše, "svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istoèno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone.

19. Ceperuntque consilium atque dixerunt: “Ecce sollemnitas Domini est in Silo anniversaria, quae sita est ad septentrionem urbis Bethel et ad orientalem plagam viae, quae de Bethel tendit ad Sichimam et ad meridiem oppidi Lebona”.

20. I zato svjetovaše Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima.

20. Praeceperuntque filiis Beniamin atque dixerunt: “Ite et latitate in vineis;

21. Pazite, pa kada djevojke iz Šila iziðu da plešu u kolu, vi iskoèite iz vinograda, otmite svaki sebi ženu izmeðu šilskih kæeri pa otiðite u Benjaminovu zemlju.

21. cumque videritis filias Silo ad ducendos choros ex more procedere, exite repente de vineis et rapite ex eis singuli uxores singulas et pergite in terram Beniamin”.

22. A kad njihovi oèevi ili njihova braæa doðu da se prituže na vas, mi æemo im reæi: 'Oprostite im što je svaki uzeo po ženu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'"

22. Cumque venerint patres earum ac fratres et apud nos queri coeperint, dicemus eis: “Miseremini nostri et eorum; non enim acceperunt unusquisque uxorem in bello, et vos, si dedissetis eis, deliquissetis”.

23. Benjaminovci uèiniše tako i od djevojaka koje oteše uzeše onoliki broj žena koliko bijaše njih. Onda odoše svaki na svoju baštinu, sagradiše opet gradove i naseliše se u njima.

23. Feceruntque filii Beniamin, ut sibi fuerat imperatum, et iuxta numerum suum rapuerunt sibi de his, quae ducebant choros, uxores singulas; abieruntque in possessionem suam aedificantes urbes et habitantes in eis.

24. Izraelci se tada raziðoše, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju baštinu.

24. Filii quoque Israel reversi sunt inde illo tempore unusquisque ad tribum et familiam suam in possessionem suam.

25. U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se èinilo da je pravo.

25. In diebus illis non erat rex in Israel, sed unusquisque, quod sibi rectum videbatur, hoc faciebat.