Evanðelje po Marku, 7

1. Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji doðoše iz Jeruzalema.

1. Et conveniunt ad eum pharisaei et quidam de scribis venientes ab Hierosolymis;

2. I opaze da neki njegovi uèenici jedu kruh neèistih, to jest neopranih ruku.

2. et cum vidissent quosdam ex discipulis eius communibus manibus, id est non lotis, manducare panes

3. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih.

3. — pharisaei enim et omnes Iudaei, nisi pugillo lavent manus, non manducant, tenentes traditionem seniorum;

4. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje èaša, vrèeva i lonaca.

4. et a foro nisi baptizentur, non comedunt; et alia multa sunt, quae acceperunt servanda: baptismata calicum et urceorum et aeramentorum et lectorum —

5. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji uèenici ne postupaju po predaji starih, nego neèistih ruku blaguju?"

5. et interrogant eum pharisaei et scribae: “Quare discipuli tui non ambulant iuxta traditionem seniorum, sed communibus manibus manducant panem?”.

6. A on im reèe: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama èasti, a srce mu je daleko od mene.

6. At ille dixit eis: “Bene prophetavit Isaias de vobis hypocritis, sicut scriptum est: “Populus hic labiis me honorat, cor autem eorum longe est a me;

7. Uzalud me štuju nauèavajuæi nauke - uredbe ljudske.

7. in vanum autem me colunt docentes doctrinas praecepta hominum”.

8. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske."

8. Relinquentes mandatum Dei tenetis traditionem hominum”.

9. Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste saèuvali svoju predaju.

9. Et dicebat illis: “Bene irritum facitis praeceptum Dei, ut traditionem vestram servetis.

10. Mojsije doista reèe: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smræu neka se kazni.

10. Moyses enim dixit: “Honora patrem tuum et matrem tuam” et: “Qui maledixerit patri aut matri, morte moriatur”;

11. A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoæ koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar',

11. vos autem dicitis: “Si dixerit homo patri aut matri: Corban, quod est donum, quodcumque ex me tibi profuerit”,

12. takvome više ne dopuštate ništa uèiniti za oca ili majku.

12. ultra non permittitis ei facere quidquam patri aut matri

13. Tako dokidate rijeè Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slièno èinite."

13. rescindentes verbum Dei per traditionem vestram, quam tradidistis; et similia huiusmodi multa facitis”.

14. Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte!

14. Et advocata iterum turba, dicebat illis: “Audite me, omnes, et intellegite:

15. Ništa što izvana ulazi u èovjeka ne može ga oneèistiti, nego što iz èovjeka izlazi - to ga oneèišæuje.

15. Nihil est extra hominem introiens in eum, quod possit eum coinquinare; sed quae de homine procedunt, illa sunt, quae coinquinant hominem!”.

16. Tko ima uši da èuje, neka èuje!"

16. Et cum introisset in domum a turba, interrogabant eum discipuli eius parabolam.

17. I kad od mnoštva uðe u kuæu, upitaše ga uèenici za prispodobu.

17. []

18. I reèe im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaæate li da èovjeka ne može oneèistiti što u nj ulazi

18. Et ait illis: “Sic et vos imprudentes estis? Non intellegitis quia omne extrinsecus introiens in hominem non potest eum coinquinare,

19. jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on oèisti sva jela.

19. quia non introit in cor eius sed in ventrem et in secessum exit?”, purgans omnes escas.

20. Još dometnu: "Što iz èovjeka izlazi, te oneèišæuje èovjeka.

20. Dicebat autem: “Quod de homine exit, illud coinquinat hominem;

21. Ta iznutra, iz srca èovjeèjega, izlaze zle namisli, bludništva, kraðe, ubojstva,

21. ab intus enim de corde hominum cogitationes malae procedunt, fornicationes, furta, homicidia,

22. preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.

22. adulteria, avaritiae, nequitiae, dolus, impudicitia, oculus malus, blasphemia, superbia, stultitia:

23. Sva ta zla iznutra izlaze i oneèišæuju èovjeka."

23. omnia haec mala ab intus procedunt et coinquinant hominem”.

24. Odande otiðe u kraj tirski. I uðe u neku kuæu. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti,

24. Inde autem surgens abiit in fines Tyri et Sidonis. Et ingressus domum neminem voluit scire et non potuit latere.

25. nego odmah doèu žena koje kæerkica imaše duha neèistoga. Ona doðe i pade mu pred noge.

25. Sed statim ut audivit de eo mulier, cuius habebat filia spiritum immundum, veniens procidit ad pedes eius.

26. A žena bijaše Grkinja, Sirofenièanka rodom. I moljaše ga da joj iz kæeri istjera zloduha.

26. Erat autem mulier Graeca, Syrophoenissa genere. Et rogabat eum, ut daemonium eiceret de filia eius.

27. A on joj govoraše: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne prilièi uzeti kruh djeci i baciti ga psiæima."

27. Et dicebat illi: “Sine prius saturari filios; non est enim bonum sumere panem filiorum et mittere catellis”.

28. A ona æe mu: "Da, Gospodine! Ali i psiæi ispod stola jedu od mrvica djeèjih."

28. At illa respondit et dicit ei: “Domine, etiam catelli sub mensa comedunt de micis puerorum”.

29. Reèe joj: "Zbog te rijeèi idi, izišao je iz tvoje kæeri zloduh."

29. Et ait illi: “Propter hunc sermonem vade; exiit daemonium de filia tua”.

30. I ode kuæi te naðe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.

30. Et cum abisset domum suam, invenit puellam iacentem supra lectum et daemonium exisse.

31. Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona doðe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.

31. Et iterum exiens de finibus Tyri venit per Sidonem ad mare Galilaeae inter medios fines Decapoleos.

32. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku.

32. Et adducunt ei surdum et mutum et deprecantur eum, ut imponat illi manum.

33. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika.

33. Et apprehendens eum de turba seorsum misit digitos suos in auriculas eius et exspuens tetigit linguam eius

34. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to æe reæi: "Otvori se!"

34. et suspiciens in caelum ingemuit et ait illi: “Effetha”, quod est: “Adaperire”.

35. I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.

35. Et statim apertae sunt aures eius, et solutum est vinculum linguae eius, et loquebatur recte.

36. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali

36. Et praecepit illis, ne cui dicerent; quanto autem eis praecipiebat, tanto magis plus praedicabant.

37. i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve uèinio! Gluhima daje èuti, nijemima govoriti!"

37. Et eo amplius admirabantur dicentes: “Bene omnia fecit, et surdos facit audire et mutos loqui!”.