Djela apostolska, 26

1. Nato Agripa reèe Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti:

1. Agrippa vero ad Paulum ait: “Permittitur tibi loqui pro temetipso”. Tunc Paulus, extenta manu, coepit rationem reddere:

2. "Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa,

2. “De omnibus, quibus accusor a Iudaeis, rex Agrippa, aestimo me beatum, apud te cum sim defensurus me hodie,

3. jer ti najbolje poznaješ židovske obièaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj."

3. maxime te sciente omnia, quae apud Iudaeos sunt consuetudines et quaestiones; propter quod, obsecro, patienter me audias.

4. "Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi.

4. Et quidem vitam meam a iuventute, quae ab initio fuit in gente mea et in Hierosolymis, noverunt omnes Iudaei;

5. Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoæe, svjedoèiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej.

5. praescientes me ab initio, si velint testimonium perhibere, quoniam secundum diligentissimam sectam nostrae religionis vixi pharisaeus.

6. I sada stojim pred sudom zbog nade u obeæanje koje Bog dade ocima našim

6. Et nunc propter spem eius, quae ad patres nostros repromissionis facta est a Deo, sto iudicio subiectus,

7. i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noæu i danju služeæi Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi.

7. in quam duodecim tribus nostrae cum perseverantia nocte ac die deservientes sperant devenire; de qua spe accusor a Iudaeis, rex!

8. Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?"

8. Quid incredibile iudicatur apud vos, si Deus mortuos suscitat?

9. "Pa i ja sam nekoæ smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazareæanina.

9. Et ego quidem existimaveram me adversus nomen Iesu Nazareni debere multa contraria agere;

10. To sam i èinio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih sveæenika dobih punomoæ, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali

10. quod et feci Hierosolymis, et multos sanctorum ego in carceribus inclusi, a principibus sacerdotum potestate accepta, et cum occiderentur, detuli sententiam;

11. i po svim ih sinagogama èesto muèenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih èak i u tuðim gradovima."

11. et per omnes synagogas frequenter puniens eos compellebam blasphemare, et abundantius insaniens in eos persequebar usque in exteras civitates.

12. "Radi toga poðoh u Damask s punomoæi i ovlaštenjem velikih sveæenika

12. In quibus, dum irem Damascum cum potestate et permissu principum sacerdotum,

13. kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike.

13. die media in via vidi, rex, de caelo supra splendorem solis circumfulgens me lumen et eos, qui mecum simul ibant;

14. Pošto popadasmo na zemlju, zaèuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praæakati.'

14. omnesque nos cum decidissemus in terram, audivi vocem loquentem mihi Hebraica lingua: “Saul, Saul, quid me persequeris? Durum est tibi contra stimulum calcitrare”.

15. Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin æe mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš!

15. Ego autem dixi: “Quis es, Domine?”. Dominus autem dixit: “Ego sum Iesus, quem tu persequeris.

16. Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što æu ti pokazati.

16. Sed exsurge et sta super pedes tuos; ad hoc enim apparui tibi, ut constituam te ministrum et testem eorum, quae vidisti, et eorum, quibus apparebo tibi,

17. Izbavit æu te od naroda i od pogana kojima te šaljem

17. eripiens te de populo et de gentibus, in quas ego mitto te

18. da im otvoriš oèi pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu meðu posveæenima.'"

18. aperire oculos eorum, ut convertantur a tenebris ad lucem et de potestate Satanae ad Deum, ut accipiant remissionem peccatorum et sortem inter sanctificatos per fidem, quae est in me”.

19. "Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viðenju.

19. Unde, rex Agrippa, non fui incredulus caelestis visionis,

20. Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješæivah da se pokaju i obrate k Bogu i èine djela dostojna obraæenja.

20. sed his, qui sunt Damasci primum et Hierosolymis, et in omnem regionem Iudaeae et gentibus annuntiabam, ut paenitentiam agerent et converterentur ad Deum digna paenitentiae opera facientes.

21. Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti.

21. Hac ex causa me Iudaei, cum essem in templo comprehensum, tentabant interficere.

22. Ali s pomoæu Božjom sve do dana današnjega svjedoèim, evo, malu i veliku, ne govoreæi ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti:

22. Auxilium igitur assecutus a Deo usque in hodiernum diem sto testificans minori atque maiori, nihil extra dicens quam ea, quae Prophetae sunt locuti futura esse et Moyses:

23. da æe Krist trpjeti i da æe on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješæivati narodu i poganima."

23. si passibilis Christus, si primus ex resurrectione mortuorum lumen annuntiaturus est populo et gentibus”.

24. Dok se on tako branio, Fest æe mu u sav glas: "Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo."

24. Sic autem eo rationem reddente, Festus magna voce dixit: “Insanis, Paule; multae te litterae ad insaniam convertunt!”.

25. "Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rijeèi istine i razbora kazujem.

25. At Paulus: “Non insanio, inquit, optime Feste, sed veritatis et sobrietatis verba eloquor.

26. Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku.

26. Scit enim de his rex, ad quem et audenter loquor; latere enim eum nihil horum arbitror, neque enim in angulo hoc gestum est.

27. Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!"

27. Credis, rex Agrippa, Prophetis? Scio quia credis”.

28. Agripa æe Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kršæaninom postah!"

28. Agrippa autem ad Paulum: “In modico suades me Christianum fieri!”.

29. Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!"

29. Et Paulus: “Optarem apud Deum et in modico et in magno non tantum te sed et omnes hos, qui audiunt me hodie, fieri tales, qualis et ego sum, exceptis vinculis his!”.

30. Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali.

30. Et exsurrexit rex et praeses et Berenice et qui assidebant eis;

31. Udaljujuæi se govorili su meðu sobom: "Ovaj èovjek ne èini ništa èime bi zaslužio smrt ili okove."

31. et cum secessissent, loquebantur ad invicem dicentes: “Nihil morte aut vinculis dignum quid facit homo iste”.

32. Agripa pak reèe Festu: "Ovaj bi èovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara."

32. Agrippa autem Festo dixit: “Dimitti poterat homo hic, si non appellasset Caesarem”.