Found 3416 Results for: sam

  • Tada Rahela reèe: "Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali. (Knjiga Postanka 30, 8)

  • Kad je Jakov naveèer stigao iz polja, Lea mu iziðe u susret pa reèe: "Treba da doðeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavèice moga sina." One je noæi on s njom ležao. (Knjiga Postanka 30, 16)

  • Onda Lea reèe: "Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar. (Knjiga Postanka 30, 18)

  • Onda Lea reèe: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada æe mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova." Tako mu nadjenu ime Zebulun. (Knjiga Postanka 30, 20)

  • Daj mi moje žene za koje sam te služio i moju djecu da mogu otiæi: tÓa dobro znaš kako sam te služio." (Knjiga Postanka 30, 26)

  • Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao poveæala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom." (Knjiga Postanka 30, 30)

  • I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; (Knjiga Postanka 31, 6)

  • A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimièno bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban èinio. (Knjiga Postanka 31, 12)

  • Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi uèinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavièaj!'" (Knjiga Postanka 31, 13)

  • Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kæeri. (Knjiga Postanka 31, 31)

  • Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. (Knjiga Postanka 31, 38)

  • Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noæu. (Knjiga Postanka 31, 39)


“Não se desencoraje, pois, se na alma existe o contínuo esforço de melhorar, no final o Senhor a premia fazendo nela florir, de repente, todas as virtudes como num jardim florido.” São Padre Pio de Pietrelcina