Found 1824 Results for: Lav
Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)
treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam oblaèi i dovesti konja kojega kralj jaše i položiti mu na glavu kraljevsku krunu. (Estera 6, 8)
Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman, tužan i zastrte glave, ode žurno kuæi (Estera 6, 12)
Bio je to za Židove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja. (Estera 8, 16)
Zbog toga Židovi pripoljci, oni koji žive po neutvrðenim selima, blagdanski svetkuju èetrnaesti dan mjeseca Adara veseleæi se i gozbujuæi i meðu sobom izmjenjujuæi darove. [19a] A koji žive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjujuæi meðu sobom darove. (Estera 9, 19)
Naložio im je da èetrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave (Estera 9, 21)
kao dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujuæi meðu sobom darove i dijeleæi poklone ubogima. (Estera 9, 22)
Židovi prihvatiše da drže ono što su veæ sami od sebe poèeli slaviti i o èemu im je pisao Mordokaj: (Estera 9, 23)
ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum što ga bijaše zasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovi njegovi.'" (Estera 9, 25)
Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili da æe svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. (Estera 9, 27)
Te dane valja slaviti i njih se sjeæati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju išèeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda. (Estera 9, 28)
I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva èetiri ugla kuæe, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim." (Knjiga o Jobu 1, 19)
