Found 5936 Results for: Jer
O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne straže: (Jeremija 39, 11)
poslaše ljude da izvedu Jeremiju iz tamnièkoga dvorišta i pustiše ga na slobodu. I tako on osta meðu narodom. (Jeremija 39, 14)
Dok je Jeremija bio zatvoren u tamnièkom dvorištu, doðe mu rijeè Jahvina: (Jeremija 39, 15)
jer ja æu te pouzdano spasiti te neæeš od maèa poginuti, nego æeš dobiti život kao plijen, jer si se u me pouzdao' - rijeè je Jahvina." (Jeremija 39, 18)
Ovo je rijeè koju Jahve uputi Jeremiji pošto ga Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bijaše pustio iz Rame. Odvojio ga je kad je veæ, u lance okovan, bio meðu svim jeruzalemskim i judejskim izgnanicima koje voðahu u Babilon. (Jeremija 40, 1)
Izvršio je i uèinio kako bijaše zaprijetio, jer ste griješili protiv Jahve i niste slušali glasa njegova. Zato vas je i snašlo ovo zlo. (Jeremija 40, 3)
Tada se Jeremija otputi u Mispu, Gedaliji, sinu Ahikamovu, te osta kod njega meðu narodom koji je ostao u zemlji. (Jeremija 40, 6)
Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo saznaše da je kralj babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu povjerio muževe, žene i djecu i siromahe koji još ne bijahu odvedeni u babilonsko sužanjstvo. (Jeremija 40, 7)
te mu rekoše: "A znaš li ti da je amonski kralj Baalis poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te ubije?" Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova. (Jeremija 40, 14)
Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: "Nemoj toga raditi! Jer je laž što govoriš o Jišmaelu." (Jeremija 40, 16)
A meðu njima bijaše deset ljudi koji rekoše Jišmaelu: "Nemoj nas ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha pšenice, jeèma, ulja i meda." On tada odusta i ne ubi ih s braæom njihovom. (Jeremija 41, 8)
Tada Jišmael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s kæerima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Jišmael, sin Netanijin, i zaputi se da prijeðe u zemlju Amonovih sinova. (Jeremija 41, 10)
