Found 8287 Results for: Što
Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu èitaj narodu rijeèi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Proèitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova. (Jeremija 36, 6)
U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stiæi iz gradova judejskih u Jeruzalem. (Jeremija 36, 9)
siðe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeðahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici. (Jeremija 36, 12)
Mikaj im kaza sve rijeèi što ih bijaše èuo kad ih je Baruh narodu èitao iz knjige. (Jeremija 36, 13)
Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: "Uzmi u ruke svitak iz kojega si èitao narodu i doði!" Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i doðe k njima. (Jeremija 36, 14)
Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste." (Jeremija 36, 19)
Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i proèita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega. (Jeremija 36, 21)
Pošto je dakle kralj spalio svitak s rijeèima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, doðe rijeè Jahvina Jeremiji: (Jeremija 36, 27)
"Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one rijeèi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio. (Jeremija 36, 28)
A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreæi: 'Zašto si u njemu napisao da æe doæi kralj babilonski koji æe opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?' (Jeremija 36, 29)
Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neæe imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit æe baèeno na pripeku danju i noæni mraz. (Jeremija 36, 30)
Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slušahu rijeèi što ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije. (Jeremija 37, 2)
