1. Ovo su rijeèi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izmeðu Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba -

2. od Horeba do Kadeš Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda.

3. Bilo je to godine èetrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije reèe Izraelcima sve što mu je Jahve za njih nareðivao.

4. Pošto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju,

5. dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poèe Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govoraše on:

6. "Jahve, Bog naš, reèe nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome brdu.

7. Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.

8. Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da æe je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.'

9. Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam.

10. Jahve, Bog vaš, toliko vas je razmnožio da vas danas ima kao zvijezda na nebu.

11. Neka vas Jahve, Bog vaših otaca, umnoži još tisuæu puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obeæao!

12. Ali kako bih ja sam mogao nositi vaš teret, vaše breme i vaše sporove?

13. Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.'

14. Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je što predlažeš.'

15. Zato sam uzeo prvake iz vaših plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisuænike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vaše plemenske nadglednike.

16. U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: 'Saslušajte svoju braæu; sudite pravedno izmeðu èovjeka i njegova brata ili pridošlice.

17. U suðenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! TÓa sud je Božji! Ako vam koji sluèaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.'

18. Tako sam vam onda naložio sve što vam je èiniti.

19. Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog naš, prijeðosmo svu onu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeš Barneu.

20. Tada vam rekoh: 'Došli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog naš, daje.

21. Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!'

22. Svi ste onda došli k meni i rekli: 'Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim æemo iæi i o gradovima u koje æemo doæi.'

23. Svidje mi se što rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izmeðu vas, po jednoga iz svakog plemena.

24. Krenuli su na pogorje, stigli do Eškolske doline te izvidjeli kraj.

25. I nabraše plodova one zemlje, donesoše ih k nama i javiše: 'Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naš, dobra je.'

26. Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga.

27. Rogoborili ste u svojim šatorima i govorili: 'U svojoj mržnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uništili.

28. Kamo da idemo? Naša su braæa ubila u nama srèanost kad rekoše: Narod je i veæi i jaèi nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.'

29. 'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plašite ih se!

30. Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit æe se za vas kako je to uèinio na vaše oèi u Egiptu.'

31. A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što èovjek nosi svoga sinèiæa.

32. Ali, unatoè tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga,

33. u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje - u ognju obnoæ da vam osvijetli put kojim æete iæi, a obdan u oblaku.

34. Jahve èu graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi:

35. 'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neæe vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da æu je dati vašim ocima.

36. Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On æe je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat æu zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.'

37. Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo neæeš uæi.

38. Uæi æe onamo Jošua, sin Nunov, koji te služi. Njega ti osokoli, jer æe on uvesti Izraela u posjed.

39. A i vaši mališani, o kojima rekoste da æe postati roblje, sinovi vaši koji još ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni æe u nju uæi; njima æu je u posjed dati.

40. A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!'

41. Vi ste mi tada odgovorili rijeèima: 'Sagriješili smo protiv Jahve. Poæi æemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog naš, zapovjedio.' Svaki od vas dohvati svoje oružje i nepromišljeno poðe gore u brda.

42. Onda mi Jahve reèe: 'Kaži im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze vaši neprijatelji jer ja nisam meðu vama.'

43. Tako sam vam i govorio, ali niste poslušali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda.

44. Ali Amorejci, koji žive u onome gorju, udariše na vas, pognaše vas, za vama se natisnuše kao pèele te su vas tukli od Seira do Horme.

45. Vrativši se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slušao vašega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama.

46. U Kadešu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste veæ ostali.





O sábio elogia a mulher forte dizendo: os seu dedos manejaram o fuso. A roca é o alvo dos seus desejos. Fie, portanto, cada dia um pouco. Puxe fio a fio até a execução e, infalivelmente, você chegará ao fim. Mas não tenha pressa, pois senão você poderá misturar o fio com os nós e embaraçar tudo.” São Padre Pio de Pietrelcina