1. Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege.

2. Podigavši oèi, opazi tri èovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Èim ih spazi, potrèa s ulaza šatora njima u susret. Pade nièice na zemlju

3. pa reèe: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oèima, nemoj mimoiæi svoga sluge!

4. Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpoèinite.

5. Donijet æu kruha da se okrijepite prije nego poðete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, uèini kako si rekao!"

6. Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reèe: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!"

7. Zatim Abraham otrèa govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi.

8. Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali.

9. "Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori.

10. Onda on reèe: "Vratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe; a tvoja žena Sara imat æe sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala.

11. Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena.

12. Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!"

13. Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako æu rod roditi ja starica?'

14. Zar je Jahvi išta nemoguæe? Navratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe: Sara æe imati sina."

15. Sara se napravi nevještom govoreæi: "Nisam se smijala." Jer se prestrašila. Ali on reèe: "Jesi, smijala si se!"

16. Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poðe s njima da ih isprati.

17. Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što æu uèiniti

18. kad æe od Abrahama nastati velik i brojan narod te æe se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?

19. Njega sam izluèio zato da pouèi svoju djecu i svoju buduæu obitelj kako æe hoditi putem Jahvinim, radeæi što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obeæao."

20. Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak.

21. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti."

22. Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom.

23. Nato se Abraham primaèe bliže i reèe: "Hoæeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim?

24. Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar æeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?

25. Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi proðu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?"

26. "Ako naðem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih æu poštedjeti cijelo mjesto."

27. "Ja se, evo, usuðujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo!

28. Da sluèajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neæu ga uništiti ako ih ondje naðem èetrdeset i pet", odgovori.

29. "Ako ih se ondje možda naðe samo èetrdeset?" - opet æe Abraham. "Neæu to uèiniti zbog èetrdesetorice", odgovori.

30. "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje naðe možda samo trideset?" - opet æe on. "Neæu to uèiniti", odgovori, "ako ih ondje naðem samo trideset."

31. "Evo se opet usuðujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se sluèajno ondje naðe samo dvadeset?" "Neæu ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice."

32. "Neka se Gospodin ne ljuti", on æe opet, "ako reèem još samo jednom: Ako ih je sluèajno ondje samo deset?" "Neæu ga uništiti zbog njih deset", odgovori.

33. Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.





“Quando fizer o bem, esqueça. Se fizer o mal, pense no que fez e se arrependa.” São Padre Pio de Pietrelcina