Ponovljeni zakon, 1

1. Ovo su rijeèi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izmeðu Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba -

1. Haec sunt verba, quae locutus est Moyses ad omnem Israel trans Iordanem in solitudine, in Araba contra Suph, inter Pharan et Thophel et Laban et Aseroth et Dizahab.

2. od Horeba do Kadeš Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda.

2. Undecim dies de Horeb per viam montis Seir usque Cadesbarne.

3. Bilo je to godine èetrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije reèe Izraelcima sve što mu je Jahve za njih nareðivao.

3. Quadragesimo anno, undecimo mense, prima die mensis locutus est Moyses ad filios Israel omnia, quae praeceperat illi Dominus ut diceret eis.

4. Pošto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju,

4. Postquam percussit Sehon regem Amorraeorum, qui habitavit in Hesebon, et Og regem Basan, qui mansit in Astharoth et in Edrai,

5. dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poèe Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govoraše on:

5. trans Iordanem in terra Moab coepitque Moyses explanare legem hanc et dicere:

6. "Jahve, Bog naš, reèe nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome brdu.

6. “Dominus Deus noster locutus est ad nos in Horeb dicens: “Sufficit vobis quod in hoc monte mansistis;

7. Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.

7. convertimini et proficiscimini et venite ad montem Amorraeorum et ad omnes vicinos eius: in Araba atque montanis et in Sephela et in Nageb et iuxta litus maris, in terram Chananaeorum et in Libanum usque ad flumen magnum Euphraten.

8. Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da æe je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.'

8. En, inquit, tradidi vobis terram: ingredimini et possidete eam, super qua iuravit Dominus patribus vestris, Abraham, Isaac et Iacob, ut daret illam eis et semini eorum post eos”.

9. Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam.

9. Dixique vobis illo in tempore: Non possum solus sustinere vos;

10. Jahve, Bog vaš, toliko vas je razmnožio da vas danas ima kao zvijezda na nebu.

10. Dominus Deus vester multiplicavit vos, et estis hodie sicut stellae caeli plurimi.

11. Neka vas Jahve, Bog vaših otaca, umnoži još tisuæu puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obeæao!

11. Dominus, Deus patrum vestrorum, addat ad hunc numerum multa milia et benedicat vobis, sicut locutus est vobis.

12. Ali kako bih ja sam mogao nositi vaš teret, vaše breme i vaše sporove?

12. Non valeo solus vestra negotia sustinere et pondus ac iurgia;

13. Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.'

13. date vobis viros sapientes et gnaros, et quorum conversatio sit probata in tribubus vestris, ut ponam eos vobis principes.

14. Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je što predlažeš.'

14. Tunc respondistis mihi: “Bona res est, quam vis facere”.

15. Zato sam uzeo prvake iz vaših plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisuænike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vaše plemenske nadglednike.

15. Tulique principes de tribubus vestris viros sapientes et probatos et constitui eos principes super vos: tribunos et centuriones et quinquagenarios ac decanos et praefectos operum pro tribubus vestris.

16. U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: 'Saslušajte svoju braæu; sudite pravedno izmeðu èovjeka i njegova brata ili pridošlice.

16. Praecepique iudicibus vestris in tempore illo: Audite causam fratrum vestrorum et, quod iustum est, iudicate, sive civis sit ille sive peregrinus.

17. U suðenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! TÓa sud je Božji! Ako vam koji sluèaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.'

17. Non accipietis personam in iudicio; ita parvum audietis ut magnum nec timebitis cuiusquam personam, quia Dei iudicium est. Quod si difficile vobis aliquid visum fuerit, referte ad me, et ego audiam.

18. Tako sam vam onda naložio sve što vam je èiniti.

18. Praecepique vobis in tempore illo omnia, quae facere deberetis.

19. Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog naš, prijeðosmo svu onu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeš Barneu.

19. Profecti autem de Horeb transivimus per totam illam eremum maximam et terribilem, quam vidistis, per viam montis Amorraei, sicut praeceperat Dominus Deus noster nobis. Cumque venissemus in Cadesbarne,

20. Tada vam rekoh: 'Došli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog naš, daje.

20. dixi vobis: Venistis ad montem Amorraei, quem Dominus Deus noster daturus est nobis.

21. Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!'

21. Vide terram, quam Dominus Deus tuus dat tibi: ascende et posside eam, sicut locutus est tibi Dominus, Deus patrum tuorum; noli metuere nec quidquam paveas.

22. Svi ste onda došli k meni i rekli: 'Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim æemo iæi i o gradovima u koje æemo doæi.'

22. Et accessistis ad me vos omnes atque dixistis: “Mittamus viros ante nos, qui considerent terram et renuntient de itinere, per quod debeamus ascendere, et de civitatibus, ad quas pergere”.

23. Svidje mi se što rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izmeðu vas, po jednoga iz svakog plemena.

23. Cumque mihi sermo placuisset, misi ex vobis duodecim viros singulos de tribubus suis.

24. Krenuli su na pogorje, stigli do Eškolske doline te izvidjeli kraj.

24. Qui cum perrexissent et ascendissent in montana, venerunt usque ad Nehelescol et, considerata terra,

25. I nabraše plodova one zemlje, donesoše ih k nama i javiše: 'Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naš, dobra je.'

25. sumentes de fructibus eius attulerunt ad nos atque dixerunt: “Bona est terra, quam Dominus Deus noster daturus est nobis”.

26. Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga.

26. Et noluistis ascendere, sed increduli ad sermonem Domini Dei vestri

27. Rogoborili ste u svojim šatorima i govorili: 'U svojoj mržnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uništili.

27. murmurastis in tabernaculis vestris atque dixistis: “Odit nos Dominus et idcirco eduxit nos de terra Aegypti, ut traderet nos in manu Amorraei atque deleret.

28. Kamo da idemo? Naša su braæa ubila u nama srèanost kad rekoše: Narod je i veæi i jaèi nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.'

28. Quo ascendemus? Fratres nostri terruerunt cor nostrum dicentes: Maxima multitudo est et nobis in statura procerior; urbes magnae et ad caelum usque munitae; etiam filios Enacim vidimus ibi”.

29. 'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plašite ih se!

29. Et dixi vobis: Nolite metuere nec timeatis eos.

30. Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit æe se za vas kako je to uèinio na vaše oèi u Egiptu.'

30. Dominus Deus, qui ductor est vester, ipse pro vobis pugnabit, sicut fecit in Aegypto, vobis videntibus.

31. A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što èovjek nosi svoga sinèiæa.

31. Et in solitudine — ipse vidisti — portavit te Dominus Deus tuus, ut solet homo gestare parvulum filium suum, in omni via, per quam ambulastis, donec veniretis ad locum istum.

32. Ali, unatoè tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga,

32. Et nec sic quidem credidistis Domino Deo vestro,

33. u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje - u ognju obnoæ da vam osvijetli put kojim æete iæi, a obdan u oblaku.

33. qui praecessit vos in via, et metatus est locum, in quo tentoria figere deberetis, nocte ostendens vobis iter per ignem et die per columnam nubis.

34. Jahve èu graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi:

34. Cumque audisset Dominus vocem sermonum vestrorum, iratus iuravit et ait:

35. 'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neæe vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da æu je dati vašim ocima.

35. “Non videbit quispiam de viris generationis huius pessimae terram bonam, quam sub iuramento pollicitus sum patribus vestris,

36. Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On æe je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat æu zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.'

36. praeter Chaleb filium Iephonne: ipse enim videbit eam, et ipsi dabo terram, quam calcavit, et filiis eius, quia adimplevit ut sequeretur Dominum”.

37. Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo neæeš uæi.

37. Mihi quoque iratus Dominus propter vos dixit: “Nec tu ingredieris illuc;

38. Uæi æe onamo Jošua, sin Nunov, koji te služi. Njega ti osokoli, jer æe on uvesti Izraela u posjed.

38. sed Iosue filius Nun minister tuus ipse intrabit illuc. Hunc robora, et ipse terram sorte dividat Israeli.

39. A i vaši mališani, o kojima rekoste da æe postati roblje, sinovi vaši koji još ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni æe u nju uæi; njima æu je u posjed dati.

39. Parvuli vestri, de quibus dixistis quod captivi ducerentur, et filii, qui hodie boni ac mali ignorant distantiam, ipsi ingredientur; et ipsis dabo terram, et possidebunt eam.

40. A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!'

40. Vos autem revertimini et abite in solitudinem per viam maris Rubri”.

41. Vi ste mi tada odgovorili rijeèima: 'Sagriješili smo protiv Jahve. Poæi æemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog naš, zapovjedio.' Svaki od vas dohvati svoje oružje i nepromišljeno poðe gore u brda.

41. Et respondistis mihi: “Peccavimus Domino; nos ascendemus atque pugnabimus, sicut praecepit nobis Dominus Deus noster”. Cumque instructi armis pergeretis in montem,

42. Onda mi Jahve reèe: 'Kaži im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze vaši neprijatelji jer ja nisam meðu vama.'

42. ait mihi Dominus: “Dic ad eos: Nolite ascendere neque pugnetis, non enim sum vobiscum, ne cadatis coram inimicis vestris”.

43. Tako sam vam i govorio, ali niste poslušali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda.

43. Locutus sum, et non audistis, sed adversantes imperio Domini et tumentes superbia ascendistis in montem.

44. Ali Amorejci, koji žive u onome gorju, udariše na vas, pognaše vas, za vama se natisnuše kao pèele te su vas tukli od Seira do Horme.

44. Itaque egressus Amorraeus, qui habitat in monte illo, obviam vobis, persecutus est vos, sicut solent apes persequi, et cecidit vos de Seir usque Horma.

45. Vrativši se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slušao vašega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama.

45. Cumque reversi ploraretis coram Domino, non audivit vos nec voci vestrae voluit acquiescere.

46. U Kadešu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste veæ ostali.

46. Sedistis ergo in Cades multo illo tempore, dum ibi mansistis.