Pjesma nad pjesmama, 6

1. Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša meðu ženama? Kuda je zamakao dragi tvoj, da ga tražimo s tobom?

1. Quo abiit dilectus tuus, o pulcherrima mulierum? Quo declinavit dilectus tuus, et quaeremus eum tecum?

2. Dragi je moj sišao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po vrtovima i da bere ljiljane.

2. Dilectus meus descendit in hortum suum ad areolam aromatum, ut pascatur in hortis et lilia colligat.

3. Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase meðu ljiljanima.

3. Ego dilecto meo, et dilectus meus mihi, qui pascitur inter lilia.

4. Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem, strašna kao vojska pod zastavama.

4. Pulchra es, amica mea, sicut Thersa, decora sicut Ierusalem, terribilis ut castrorum acies ordinata.

5. Odvrati oèi svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada.

5. Averte oculos tuos a me, quia ipsi me conturbant. Capilli tui sicut grex caprarum, quae descenderunt de Galaad.

6. Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.

6. Dentes tui sicut grex ovium, quae ascenderunt de lavacro: omnes gemellis fetibus, et sterilis non est in eis.

7. Kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.

7. Sicut fragmen mali punici, sic genae tuae per velamen tuum.

8. Ima šezdeset kraljica, osamdeset inoèa, a djevojaka ni broja se ne zna.

8. Sexaginta sunt reginae, et octoginta concubinae, et adulescentularum non est numerus;

9. Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja, jedina u majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaženom, a kraljice i inoèe hvale su joj izrekle.

9. una est columba mea, perfecta mea, una est matri suae, electa genetrici suae. Viderunt eam filiae et beatissimam praedicaverunt; reginae et concubinae, et laudaverunt eam:

10. Tko je ova koja dolazi kao što zora sviæe, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama?

10. “Quae est ista, quae progreditur quasi aurora consurgens, pulchra ut luna, electa ut sol, terribilis ut castrorum acies ordinata?”.

11. Siðoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji.

11. Descendi in hortum nucum, ut viderem poma convallium et inspicerem, si floruisset vinea, et germinassent mala punica.

12. Ne znam kako, tek želja moja pope me na kola naroda mog kneževskog.

12. Non advertit animus meus, cum posuit me in quadrigas principis populi mei.