Levitski zakonik, 7

1. "Ovo je obred za žrtvu naknadnicu.

1. Haec quoque est lex sacrificii pro delicto: sanctum sanctorum est,

2. Nadasve je sveta! Neka se žrtva naknadnica zakolje na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice, a njezinom krvlju neka sveæenik zapljusne sve strane žtrvenika.

2. idcirco, ubi immolatur holocaustum, mactabitur et victima pro delicto; sanguis eius per gyrum fundetur altaris.

3. Zatim neka prinese sav loj s nje: pretili rep, loj što omotava drobinu,

3. Omnemque adipem offeret ex ea, caudam scilicet et adipem, qui operit vitalia,

4. oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega izvadi s bubrezima!

4. duos renunculos et pinguedinem, quae super eos iuxta ilia est, reticulumque iecoris, quem iuxta renunculos, auferet;

5. Neka ih sveæenik sažeže na žrtveniku kao žrtvu u èast Jahvi paljenu. To je žrtva naknadnica.

5. et adolebit ea sacerdos super altare ut incensum Domino: sacrificium pro delicto est.

6. Svaki muški od sveæenièke loze može od nje jesti. Neka je jedu na posveæenu mjestu - presveta je!

6. Omnis masculus de sacerdotali genere in loco sancto vescetur his carnibus, quia sanctum sanctorum est.

7. Kakva je žrtva okajnica, takva je i žrtva naknadnica; jedno je pravilo za njih: neka pripadne sveæeniku koji njome vrši obred pomirenja.

7. Sicut sacrificium pro peccato, ita et sacrificium pro delicto, utriusque hostiae lex una est; ad sacerdotem, qui eam obtulerit, pertinebit.

8. Tako isto koža od žrtve koju tko preda sveæeniku da bude prinesena za žrtvu paljenicu neka pripadne sveæeniku.

8. Sacerdos, qui offert holocaustum cuiusdam viri, habebit pellem victimae,

9. Nadalje, svaka žrtva prinosnica što bude peèena u peæi, kao i svaka što bude zgotovljena u kotluši ili na tavi, neka pripadne sveæeniku koji je prinosi.

9. et omne sacrificium similae, quod coquitur in clibano, et, quidquid in frixorio vel in sartagine praeparatur, eius erit sacerdotis, a quo offertur;

10. A svaka žrtva prinosnica, zamiješena s uljem ili nasuho, neka pripadne svim Aronovim sinovima bez razlike!"

10. et omne sacrificium similae sive oleo conspersum sive aridum fuerit, cunctis filiis Aaron aequa mensura per singulos dividetur.

11. "Ovo je obred za žrtvu prièesnicu koja æe se prinositi Jahvi.

11. Haec est lex hostiae pacificorum quae offertur Domino;

12. Ako se prinosi u zahvalu, neka se zajedno sa žrtvom zahvalnicom prinesu i beskvasne pogaèe uljem zamiješene; beskvasne prevrte uljem namazane i kolaèi od najboljeg brašna, zamiješeni uljem.

12. si pro gratiarum actione fuerit oblatio, offerent panes absque fermento conspersos oleo et lagana azyma uncta oleo coctamque similam ut collyridas olei admixtione conspersas,

13. Ovaj prinos, nadopunjen kolaèima od ukvasanoga tijesta, neka se prinosi zajedno sa žrtvom prièesnicom u zahvalu.

13. panes quoque fermentatos cum hostia pacificorum pro gratiarum actione,

14. Od svake ovakve žrtve neka se prinese po jedan kolaè na dar Jahvi. To neka bude za sveæenika koji zapljuskuje krv od žrtve prièesnice.

14. ex quibus unus offeretur munus Domino et erit sacerdotis, qui fundet hostiae sanguinem.

15. A meso žrtve prièesnice neka se pojede istoga dana kad bude žrtvovana; neka se od nje ne ostavlja ništa za sutradan.

15. Cuius carnes eadem comedentur die, nec remanebit ex eis quidquam usque mane.

16. A bude li prinos žrtva zavjetnica ili žrtva dragovoljna, neka se jede na dan kad se žrtva prinosi. Što ostane od nje neka se jede sutradan.

16. Si voto vel sponte quisquam obtulerit hostiam, eadem similiter edetur die; sed et si quid in crastinum remanserit, vesci licitum est;

17. A što još mesa od žrtve preteèe, neka se treæi dan na vatri spali."

17. quidquid autem tertius invenerit dies, ignis absumet.

18. "Ako bi tko jeo meso žrtve prièesnice i treæi dan, žrtva neæe biti primljena niti æe onome koji je prinosi biti uraèunata. To je meso kvarno, i onaj koji od toga jede neka i posljedice krivnje snosi!

18. Si quis de carnibus victimae pacificorum die tertio comederit, irrita fiet oblatio nec proderit offerenti; quin potius, quaecumque anima tali se edulio contaminarit, praevaricationis rea erit.

19. Meso koje se dotakne bilo èega neèista neka se ne jede nego na vatri spali! Inaèe, tko je god èist može jesti meso.

19. Caro, quae aliquid tetigerit immundum, non comedetur, sed comburetur igni; ceterum carne, qui fuerit mundus, vescetur.

20. A tko bi neèist jeo mesa od žrtve prièesnice što je bila Jahvi prinesena takav neka se iskorijeni iz svoga naroda.

20. Anima polluta, quae ederit de carnibus hostiae pacificorum, quae oblata est Domino, peribit de populis suis;

21. Kad se tko dotakne bilo èega neèista - bila to neèist èovjeèja, kakva neèista životinja ili bilo kakvo neèisto stvorenje - pa pojede mesa od žrtve prièesnice koja je prinesena Jahvi takav neka se iskorijeni iz svoga naroda!"

21. et, quae tetigerit immunditiam hominis vel iumenti, sive omnis rei abominabilis, quae polluere potest, et comederit de huiuscemodi carnibus, interibit de populis suis”.

22. Reèe Jahve Mojsiju:

22. Locutusque est Dominus ad Moysen dicens:

23. "Ovako kaži Izraelcima: 'Ne jedite loja ni volujskoga, ni ovèjega, ni kozjega.

23. “Loquere filiis Israel: Adipem bovis et ovis et caprae non comedetis.

24. Loj sa životinje koja ugine, ili koju divlje zvijeri razderu, može se upotrijebiti za bilo što, ali ga ne smijete jesti.

24. Adipem cadaveris morticini et eius animalis, quod a bestia laceratum est, habebitis in usus varios, sed non comedetis.

25. Tko god jede loj od životinje koja se može prinijeti Jahvi kao žrtva paljenica takav neka se iskorijeni iz svoga naroda.

25. Si quis adipem, qui offertur in incensum Domini, comederit, peribit de populo suo.

26. Ne smijete uživati krvi ni od ptica ni od stoke ni u kojem svome prebivalištu.

26. Sanguinem quoque omnis animalis non sumetis in cibo, tam de avibus quam de pecoribus;

27. Tko bi god uživao bilo kakvu krv neka se iskorijeni iz svoga naroda.'"

27. omnis anima, quae ederit sanguinem, peribit de populis suis”.

28. Jahve još reèe Mojsiju:

28. Locutus est Dominus ad Moysen dicens:

29. "Ovako kaži Izraelcima: 'Prinos Jahvi od žrtve prièesnice mora donijeti onaj koji Jahvi prinosi žrtvu prièesnicu.

29. “Loquere filiis Israel: Qui offert victimam pacificorum Domino, afferat oblationem suam Domino de victima pacificorum.

30. Svojim vlastitim rukama neka prinese Jahvi žrtvu paljenicu; neka prinese loj i grudi; grudi neka se prinesu pred Jahvom kao žrtva prikaznica.

30. Tenebit manibus incensa Domini, adipem scilicet et pectusculum afferet; pectusculum, ut elevetur coram Domino.

31. Neka sveæenik sažeže loj na žrtveniku, a grudi neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima.

31. Et sacerdos adolebit adipem super altare; pectusculum autem erit Aaron et filiorum eius.

32. Desno pleæe od svojih žrtava prièesnica dajte sveæeniku na dar.

32. Armus quoque dexter de pacificorum hostiis cedet in munus sacerdotis.

33. Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa žrtve prièesnice neka u dio pripadne desno pleæe.

33. Qui de filiis Aaron obtulerit sanguinem et adipem victimae pacificorum, ipse habebit armum dextrum in portione sua;

34. Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od žrtava prièesnica što se prinose kao žrtva prikaznica i pleæe žrtve podizanice te ih predajem sveæeniku Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce.

34. pectusculum enim elationis et armum donationis tuli a filiis Israel de hostiis eorum pacificis et dedi Aaron sacerdoti ac filiis eius, lege perpetua, ab omni populo Israel”.

35. To je dohodak Aronov i njegovih sinova od žrtava paljenih u èast Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vrše sveæenièku službu u èast Jahvi.

35. Haec est portio Aaron et filiorum eius de incensis Domini die, qua applicavit eos, ut sacerdotio fungerentur;

36. Jahve je naredio da im se od dana kad budu pomazani to daje kao pristojbina od Izraelaca. To je trajna odredba za njihove naraštaje'."

36. et quae praecepit dari eis Dominus a filiis Israel die, qua unxit eos, religione perpetua in generationibus eorum.

37. To je obred za žrtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu, žrtvu posvetnicu i žrtvu prièesnicu

37. Ista est lex holocausti et oblationis similae et sacrificii pro peccato atque delicto et pro consecratione et pacificorum victimis,

38. koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapovjedio Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose žrtve.

38. quam constituit Dominus Moysi in monte Sinai, quando mandavit filiis Israel, ut offerrent oblationes suas Domino in deserto Sinai.