Evanðelje po Marku, 5

1. Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.

1. Et venerunt trans fretum maris in regionem Gerasenorum.

2. Èim iziðe iz laðe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki èovjek s neèistim duhom.

2. Et exeunte eo de navi, statim occurrit ei de monumentis homo in spiritu immundo,

3. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima

3. qui domicilium habebat in monumentis; et neque catenis iam quisquam eum poterat ligare,

4. jer je veæ èesto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.

4. quoniam saepe compedibus et catenis vinctus dirupisset catenas et compedes comminuisset, et nemo poterat eum domare;

5. Po cijele bi noæi i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.

5. et semper nocte ac die in monumentis et in montibus erat clamans et concidens se lapidibus.

6. Kad izdaleka opazi Isusa, dotrèi i pokloni mu se,

6. Et videns Iesum a longe cucurrit et adoravit eum

7. a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me!"

7. et clamans voce magna dicit: “Quid mihi et tibi, Iesu, fili Dei Altissimi? Adiuro te per Deum, ne me torqueas”.

8. Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziði, duše neèisti, iz ovoga èovjeka!"

8. Dicebat enim illi: “Exi, spiritus immunde, ab homine”.

9. Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!"

9. Et interrogabat eum: “Quod tibi nomen est?”. Et dicit ei: “Legio nomen mihi est, quia multi sumus”.

10. I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

10. Et deprecabatur eum multum, ne se expelleret extra regionem.

11. A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.

11. Erat autem ibi circa montem grex porcorum magnus pascens;

12. Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uðemo!"

12. et deprecati sunt eum dicentes: “Mitte nos in porcos, ut in eos introeamus”.

13. I on im dopusti. Tada iziðoše neèisti duhovi i uðoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuæe jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

13. Et concessit eis. Et exeuntes spiritus immundi introierunt in porcos. Et magno impetu grex ruit per praecipitium in mare, ad duo milia, et suffocabantur in mari.

14. Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi poðoše vidjeti što se dogodilo.

14. Qui autem pascebant eos, fugerunt et nuntiaverunt in civitatem et in agros; et egressi sunt videre quid esset facti.

15. Doðu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obuèen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.

15. Et veniunt ad Iesum; et vident illum, qui a daemonio vexabatur, sedentem, vestitum et sanae mentis, eum qui legionem habuerat, et timuerunt.

16. A oèevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.

16. Et qui viderant, narraverunt illis qualiter factum esset ei, qui daemonium habuerat, et de porcis.

17. Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

17. Et rogare eum coeperunt, ut discederet a finibus eorum.

18. Kad je ulazio u laðu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.

18. Cumque ascenderet navem, qui daemonio vexatus fuerat, deprecabatur eum, ut esset cum illo.

19. No on mu ne dopusti, nego mu reèe: "Poði kuæi k svojima pa im javi što ti je uèinio Gospodin, kako ti se smilovao."

19. Et non admisit eum, sed ait illi: “Vade in domum tuam ad tuos et annuntia illis quanta tibi Dominus fecerit et misertus sit tui”.

20. On ode i poèe razglašavati po Dekapolu što mu uèini Isus. I svi su se divili.

20. Et abiit et coepit praedicare in Decapoli quanta sibi fecisset Iesus, et omnes mirabantur.

21. Kad se Isus laðom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.

21. Et cum transcendisset Iesus in navi rursus trans fretum, convenit turba multa ad illum, et erat circa mare.

22. Stajao je uz more. I doðe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge

22. Et venit quidam de archisynagogis nomine Iairus et videns eum procidit ad pedes eius

23. pa ga usrdno moljaše: "Kæerkica mi je na umoru! Doði, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!"

23. et deprecatur eum multum dicens: “Filiola mea in extremis est; veni, impone manus super eam, ut salva sit et vivat”.

24. I poðe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

24. Et abiit cum illo. Et sequebatur eum turba multa et comprimebant illum.

25. A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,

25. Et mulier, quae erat in profluvio sanguinis annis duodecim

26. mnogo pretrpjela od pustih lijeènika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.

26. et fuerat multa perpessa a compluribus medicis et erogaverat omnia sua nec quidquam profecerat, sed magis deterius habebat,

27. Èuvši za Isusa, priðe mu meðu mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.

27. cum audisset de Iesu, venit in turba retro et tetigit vestimentum eius;

28. Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit æu spašena."

28. dicebat enim: “Si vel vestimenta eius tetigero, salva ero”.

29. I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

29. Et confestim siccatus est fons sanguinis eius, et sensit corpore quod sanata esset a plaga.

30. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reèe: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"

30. Et statim Iesus cognoscens in semetipso virtutem, quae exierat de eo, conversus ad turbam aiebat: “Quis tetigit vestimenta mea?”.

31. A uèenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišæe i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'"

31. Et dicebant ei discipuli sui: “Vides turbam comprimentem te et dicis: “Quis me tetigit?””.

32. A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to uèini.

32. Et circumspiciebat videre eam, quae hoc fecerat.

33. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.

33. Mulier autem timens et tremens, sciens quod factum esset in se, venit et procidit ante eum et dixit ei omnem veritatem.

34. On joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila! Poði u miru i budi zdrava od svojega zla!"

34. Ille autem dixit ei: “Filia, fides tua te salvam fecit. Vade in pace et esto sana a plaga tua”.

35. Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kæi ti je umrla. Èemu dalje muèiti uèitelja?"

35. Adhuc eo loquente, veniunt ab archisynagogo dicentes: “Filia tua mortua est; quid ultra vexas magistrum?”.

36. Isus je èuo taj razgovor, pa æe nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!"

36. Iesus autem, verbo, quod dicebatur, audito, ait archisynagogo: “Noli timere; tantummodo crede!”.

37. I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.

37. Et non admisit quemquam sequi se nisi Petrum et Iacobum et Ioannem fratrem Iacobi.

38. I doðu u kuæu nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.

38. Et veniunt ad domum archisynagogi; et videt tumultum et flentes et eiulantes multum,

39. Uðe i kaže im: "Što buèite i plaèete? Dijete nije umrlo, nego spava."

39. et ingressus ait eis: “Quid turbamini et ploratis? Puella non est mortua, sed dormit”.

40. A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uðe onamo gdje bijaše dijete.

40. Et irridebant eum. Ipse vero, eiectis omnibus, assumit patrem puellae et matrem et, qui secum erant, et ingreditur, ubi erat puella;

41. Primi dijete za ruku govoreæi: "Talita, kum!" što znaèi: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!"

41. et tenens manum puellae ait illi: “Talitha, qum!” — quod est interpretatum: “Puella, tibi dico: Surge!” - .

42. I djevojka odmah usta i poèe hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u èudu veliku.

42. Et confestim surrexit puella et ambulabat; erat enim annorum duodecim. Et obstupuerunt continuo stupore magno.

43. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reèe da djevojci dadnu jesti.

43. Et praecepit illis vehementer, ut nemo id sciret, et dixit dari illi manducare.