Evanðelje po Luki, 7
1. Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uðe u Kafarnaum.
1. Cum autem implesset omnia verba sua in aures plebis, intra vit Capharnaum.
2. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag.
2. Centurionis autem cuiusdam servus male habens erat moriturus, qui illi erat pretiosus.
3. Kad je satnik èuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleæi ga da doðe i ozdravi mu slugu.
3. Et cum audisset de Iesu, misit ad eum seniores Iudaeorum rogans eum, ut veniret et salvaret servum eius.
4. Kad oni doðoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to uèiniš
4. At illi cum venissent ad Iesum, rogabant eum sollicite dicentes: “Dignus est, ut hoc illi praestes:
5. jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio."
5. diligit enim gentem nostram et synagogam ipse aedificavit nobis”.
6. Isus se uputi s njima. I kad bijaše veæ kuæi nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muèi se. Nisam dostojan da uðeš pod krov moj.
6. Iesus autem ibat cum illis. At cum iam non longe esset a domo, misit centurio amicos dicens ei: “Domine, noli vexari; non enim dignus sum, ut sub tectum meum intres,
7. Zato se i ne smatrah dostojnim doæi k tebi. Nego - reci rijeè da ozdravi sluga moj.
7. propter quod et meipsum non sum dignum arbitratus, ut venirem ad te; sed dic verbo, et sanetur puer meus.
8. Ta i ja, premda sam vlasti podreðen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Doði' - i doðe, a sluzi svomu: 'Uèini to' - i uèini."
8. Nam et ego homo sum sub potestate constitutus, habens sub me milites, et dico huic: “Vade”, et vadit; et alii: “Veni”, et venit; et servo meo: “Fac hoc”, et facit”.
9. Èuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reèe: "Kažem vam, ni u Izraelu na naðoh tolike vjere."
9. Quo audito, Iesus miratus est eum et conversus sequentibus se turbis dixit: “Dico vobis, nec in Israel tantam fidem inveni!”.
10. Kad se oni koji su bili poslani vratiše kuæi, naðoše slugu zdrava.
10. Et reversi, qui missi fuerant, domum, invenerunt servum sanum.
11. Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi uèenici i silan svijet.
11. Et factum est, deinceps ivit in civitatem, quae vocatur Naim, et ibant cum illo discipuli eius et turba copiosa.
12. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.
12. Cum autem appropinquaret portae civitatis, et ecce defunctus efferebatur filius unicus matri suae; et haec vidua erat, et turba civitatis multa cum illa.
13. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reèe joj: "Ne plaèi!"
13. Quam cum vidisset Dominus, misericordia motus super ea dixit illi: “Noli flere!”.
14. Pristupi zatim, dotaèe se nosila; nosioci stadoše, a on reèe: "Mladiæu, kažem ti, ustani!"
14. Et accessit et tetigit loculum; hi autem, qui portabant, steterunt. Et ait: “Adulescens, tibi dico: Surge!”.
15. I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
15. Et resedit, qui erat mortuus, et coepit loqui; et dedit illum matri suae.
16. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreæi: "Prorok velik usta meðu nama! Pohodi Bog narod svoj!"
16. Accepit autem omnes timor, et magnificabant Deum dicentes: “Propheta magnus surrexit in nobis” et: “Deus visitavit plebem suam”.
17. I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
17. Et exiit hic sermo in universam Iudaeam de eo et omnem circa regionem.
18. Sve to dojaviše Ivanu njegovi uèenici. On dozva dvojicu svojih uèenika
18. Et nuntiaverunt Ioanni discipuli eius de omnibus his.
19. i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doæi ili drugoga da èekamo?"
19. Et convocavit duos de discipulis suis Ioannes et misit ad Dominum dicens: “Tu es qui venturus es, an alium exspectamus?”.
20. Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doæi ili drugoga da èekamo?'"
20. Cum autem venissent ad eum viri, dixerunt: “Ioannes Baptista misit nos ad te dicens: “Tu es qui venturus es, an alium exspectamus?””.
21. Upravo u taj èas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom.
21. In ipsa hora curavit multos a languoribus et plagis et spiritibus malis et caecis multis donavit visum.
22. Tada im odgovori: "Poðite i javite Ivanu što ste vidjeli i èuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se èiste, gluhi èuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješæuje evanðelje.
22. Et respondens dixit illis: “Euntes nuntiate Ioanni, quae vidistis et audistis: caeci vident, claudi ambulant, leprosi mundantur et surdi audiunt, mortui resurgunt, pauperes evangelizantur;
23. I blago onom tko se ne sablazni o mene."
23. et beatus est, quicumque non fuerit scandalizatus in me”.
24. Kad Ivanovi glasnici odoše, poèe Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?
24. Et cum discessissent nuntii Ioannis, coepit dicere de Ioanne ad turbas: “Quid existis in desertum videre? Arundinem vento moveri?
25. Ili što ste izašli vidjeti: Èovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeæi i raskošju po kraljevskim su dvorima.
25. Sed quid existis videre? Hominem mollibus vestimentis indutum? Ecce, qui in veste pretiosa sunt et deliciis, in domibus regum sunt.
26. Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka!
26. Sed quid existis videre? Prophetam? Utique, dico vobis, et plus quam prophetam.
27. On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.
27. Hic est, de quo scriptum est: “Ecce mitto angelum meum ante faciem tuam, qui praeparabit viam tuam ante te”.
28. Kažem vam: meðu roðenima od žene nitko nije veæi od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veæi je od njega."
28. Dico vobis: Maior inter natos mulierum Ioanne nemo est; qui autem minor est in regno Dei, maior est illo.
29. Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom.
29. Et omnis populus audiens et publicani iustificaverunt Deum, baptizati baptismo Ioannis;
30. Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.
30. pharisaei autem et legis periti consilium Dei spreverunt in semetipsos, non baptizati ab eo.
31. "S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik?
31. Cui ergo similes dicam homines generationis huius, et cui similes sunt?
32. Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!'
32. Similes sunt pueris sedentibus in foro et loquentibus ad invicem, quod dicit: “Cantavimus vobis tibiis, et non saltastis; lamentavimus, et non plorastis!”.
33. Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Ðavla ima!'
33. Venit enim Ioannes Baptista neque manducans panem neque bibens vinum, et dicitis: “Daemonium habet!”;
34. Došao je Sin Èovjeèji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!'
34. venit Filius hominis manducans et bibens, et dicitis: “Ecce homo devorator et bibens vinum, amicus publicanorum et peccatorum!”.
35. Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom."
35. Et iustificata est sapientia ab omnibus filiis suis”.
36. Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uðe u kuæu farizejevu i priðe stolu.
36. Rogabat autem illum quidam de pharisaeis, ut manducaret cum illo; et ingressus domum pharisaei discubuit.
37. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kuæi pa ponese alabastrenu posudicu pomasti
37. Et ecce mulier, quae erat in civitate peccatrix, ut cognovit quod accubuit in domo pharisaei, attulit alabastrum unguenti;
38. i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poèe mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašæu.
38. et stans retro secus pedes eius flens lacrimis coepit rigare pedes eius et capillis capitis sui tergebat, et osculabatur pedes eius et unguento ungebat.
39. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotièe: da je grešnica."
39. Videns autem pharisaeus, qui vocaverat eum, ait intra se dicens: “Hic si esset propheta, sciret utique quae et qualis mulier, quae tangit eum, quia peccatrix est”.
40. A Isus, da mu odgovori, reèe: "Šimune, imam ti nešto reæi." A on æe: "Uèitelju, reci!" A on:
40. Et respondens Iesus dixit ad illum: “Simon, habeo tibi aliquid dicere”. At ille ait: “Magister, dic”.
41. "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset.
41. “Duo debitores erant cuidam feneratori: unus debebat denarios quingentos, alius quinquaginta.
42. Buduæi da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji æe ga dakle od njih više ljubiti?"
42. Non habentibus illis, unde redderent, donavit utrisque. Quis ergo eorum plus diliget eum?”.
43. Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reèe mu Isus: "Pravo si prosudio."
43. Respondens Simon dixit: “Aestimo quia is, cui plus donavit”. At ille dixit ei: “Recte iudicasti”.
44. I okrenut ženi reèe Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uðoh ti u kuæu, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla.
44. Et conversus ad mulierem, dixit Simoni: “Vides hanc mulierem? Intravi in domum tuam: aquam pedibus meis non dedisti; haec autem lacrimis rigavit pedes meos et capillis suis tersit.
45. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uðe, ne presta mi noge cjelivati.
45. Osculum mihi non dedisti; haec autem, ex quo intravi, non cessavit osculari pedes meos.
46. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašæu noge pomaza.
46. Oleo caput meum non unxisti; haec autem unguento unxit pedes meos.
47. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi."
47. Propter quod dico tibi: Remissa sunt peccata eius multa, quoniam dilexit multum; cui autem minus dimittitur, minus diligit”.
48. A ženi reèe: "Oprošteni su ti grijesi."
48. Dixit autem ad illam: “Remissa sunt peccata tua”.
49. Sustolnici poèeli nato meðu sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?"
49. Et coeperunt, qui simul accumbebant, dicere intra se: “Quis est hic, qui etiam peccata dimittit?”.
50. A on reèe ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
50. Dixit autem ad mulierem: “Fides tua te salvam fecit; vade in pace!”.
