Baruh, 2

1. Zato je Gospod izvršio prijetnju koju je naviještao protiv nas, protiv naših sudaca koji su sudili Izraelu, protiv naših kraljeva i knezova, protiv naroda Izraelova i Judina:

1. Et statuit Dominus verbum suum, quod locutus est super nos et super iudices nostros, qui iudicabant Israel, et super reges nostros et super principes nostros et super omnem hominem Israel et Iudae,

2. pod èitavim nebom nije se još dogodilo ništa slièno onome što se dogodilo u Jeruzalemu, prema onome što bijaše zapisano u Mojsijevu Zakonu -

2. ut induceret super nos mala magna, quae non sunt facta sub omni caelo, secundum quae fecit in Ierusalem, secundum ea quae scripta sunt in lege Moysi,

3. da se jelo meso sina i kæeri.

3. comedere nos unumquemque carnes filii sui et unumquemque carnes filiae suae.

4. Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na porugu i prokletstvo meðu svim okolnim narodima kamo ih je raspršio Gospod.

4. Et dedit illos subditos omnibus regnis, quae in circuitu nostro sunt, in opprobrium et in desolationem in omnibus populis, qui in circuitu nostro sunt, quo dispersit illos Dominus,

5. Bijahu podjarmljeni umjesto da budu gospodari, jer - sagriješismo Gospodu, Bogu svojemu, ne poslušavši glasa njegova.

5. et facti sunt subtus et non supra, quia peccavimus Deo nostro non oboediendo voci eius.

6. Da, pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama - nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi, nama i ocima našim.

6. Domino Deo nostro iustitia, nobis autem et patribus nostris confusio faciei, sicut hic dies;

7. Oborila se na nas sva zla kojima nam Gospod bijaše zaprijetio.

7. quae locutus est Dominus super nos, omnia mala haec venerunt super nos,

8. Mi pak nismo umolili lice Gospodnje odvrativši se od misli svojih opakih srdaca.

8. et non sumus deprecati faciem Domini, ut averteremur unusquisque a cogitationibus cordis nostri pessimi.

9. Gospod tada uze bdjeti nad nevoljama koje je navalio na nas; jer pravedan je Gospod u svim djelima koja nam je naložio,

9. Et vigilavit Dominus super mala et induxit ea super nos, quia iustus est Dominus in omnibus operibus suis, quae mandavit nobis.

10. ali mi nismo slušali njegova glasa niti smo hodili po zapovijedima koje je Gospod pred nas stavio.

10. Et non oboedivimus voci eius, ut ambularemus in praeceptis Domini, quae dedit ante faciem nostram.

11. A sada, Gospode, Bože Izraelov, koji si snažnom rukom izveo narod svoj iz Egipta znamenjima i èudesima, velikom snagom i ispruženom desnicom, proslavivši tako ime svoje do dana današnjega:

11. Et nunc, Domine, Deus Israel, qui eduxisti populum tuum de terra Aegypti in manu valida, in signis et portentis et in virtute magna et in brachio excelso et fecisti tibi nomen, sicut hic dies,

12. mi smo sagriješili, bezbožni smo bili i nepravedni pred svim tvojim zapovijedima, Gospode, Bože naš!

12. peccavimus, impie fecimus, inique egimus, Domine Deus noster, in omnibus iustificationibus tuis.

13. Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak meðu narodima kamo si nas raspršio.

13. Avertatur ira tua a nobis, quia derelicti sumus pauci in gentibus, quo dispersisti nos.

14. Usliši, Gospode, molitvu našu i vapaj: izbavi nas poradi sebe i udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u sužanjstvo odveli,

14. Exaudi, Domine, orationem nostram et deprecationem nostram et eripe nos propter te et da nobis gratiam ante faciem eorum, qui nos abduxerunt,

15. da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog naš, jer Izrael i njegov rod nosi tvoje ime.

15. ut sciat omnis terra quia tu es Dominus Deus noster, et quia nomen tuum invocatum est super Israel et super genus eius.

16. Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivališta i svrni misao na nas, prikloni uho i poslušaj,

16. Domine, prospice de domo sancta tua et attende in nos; inclina, Domine, aurem tuam et audi.

17. otvori oèi i pogledaj: tÓa mrtvi u podzemnom svijetu - kojima je iz utrobe oduzet dah - ne, oni više ne kazuju slave i pravednosti Gospodnje;

17. Aperi, Domine, oculos tuos et vide, quia non mortui, qui in inferno sunt, quorum spiritus ablatus est a visceribus eorum, dabunt gloriam et iustificationem Domino,

18. samo duša ojaðena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih oèiju, duša pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost!

18. sed anima, quae tristis est super magnitudinem, quae incedit curva et infirma, et oculi deficientes et anima esuriens dabunt tibi gloriam et iustitiam, Domine.

19. O Gospode, Bože naš! Ne upravljamo svoje prošnje tvome licu zbog zasluga svojih otaca i svojih kraljeva;

19. Quia non in iustificationibus patrum nostrorum et regum nostrorum nos prosternimus preces nostras ante faciem tuam, Domine Deus noster;

20. nego jer si ti poslao na nas gnjev svoj i srdžbu svoju, kako si bio navijestio po prorocima, slugama svojim, ovim rijeèima:

20. quia immisisti indignationem tuam et iram tuam super nos, sicut locutus es in manibus puerorum tuorum prophetarum dicens:

21. "Ovako govori Gospod: Prignite šiju i služite kralju babilonskom, da ostanete u zemlji koju sam dao ocima vašim.

21. “Sic dicit Dominus: Inclinate umerum vestrum et servite regi Babylonis et sedebitis super terram, quam dedi patribus vestris.

22. Ne poslušate li nalog Gospodnji da služite kralju babilonskom,

22. Et si non audieritis vocem Domini, ut serviatis regi Babylonis, deficere faciam a civitatibus Iudae et a plateis Ierusalem

23. uèinit æu da iz gradova judejskih i s trgova jeruzalemskih nestane pjesme radosti i pjesme veselja, pjesme zaruènika i pjesme zaruènice, i sva æe zemlja postati pustoš bez stanovnika."

23. vocem laetitiae et vocem iucunditatis et vocem sponsi et vocem sponsae, et erit omnis terra sine vestigio ab inhabitantibus”.

24. Ali mi nismo poslušali glasa tvog da služimo kralju babilonskom, i ti si tada izvršio prijetnje koje si navijestio po prorocima, slugama svojim, da æe kosti kraljeva naših i kosti naših otaca biti izbaèene iz svog poèivališta.

24. Et non audivimus vocem tuam, ut serviremus regi Babylonis; et statuisti verba tua, quae locutus es in manibus puerorum tuorum prophetarum, ut eicerentur ossa regum nostrorum et ossa patrum nostrorum de loco suo;

25. I doista, one bjehu izbaèene na žegu dana i studen noæi. I umiralo se u strašnim mukama od kuge, gladi i maèa.

25. et ecce sunt proiecta in calore diei et in gelu noctis, et mortui sunt in doloribus malis, in fame et in gladio et in peste.

26. A od kuæe koja nosi Ime tvoje uèinio si ono što je ona danas, zbog zloæe kuæe Izraelove i kuæe Judine.

26. Et posuisti domum, super quam invocatum est nomen tuum, sicut hic dies propter malitiam domus Israel et domus Iudae.

27. Pa ipak, Gospode, Bože naš, postupio si s nama po svoj svojoj dobroti i prevelikoj blagosti,

27. Et fecisti in nos, Domine Deus noster, secundum omnem moderationem tuam et secundum omnem miserationem tuam magnam,

28. kako si obeæao po sluzi svome Mojsiju onoga dana kada si mu zapovjedio da napiše Zakon tvoj za sinove Izraela ovim rijeèima:

28. sicut locutus es in manu pueri tui Moysi in die, quo mandasti ei scribere legem tuam coram filiis Israel

29. "Ako ne poslušate glasa mog, ovo veliko i bezbrojno mnoštvo zacijelo æe se smanjiti meðu narodima kamo æu ih raspršiti;

29. dicens: “Si non audieritis vocem meam, profecto turba haec magna et multa convertetur in parvam inter gentes, quo eos dispergam;

30. a znam, taj narod tvrde šije neæe poslušati. Ali u zemlji svog sužanjstva oni æe se opametiti

30. quia scivi quod me non audient, quia populus est dura cervice. Et convertentur ad cor suum in terra captivitatis suae

31. i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat æu im srce i uši da èuju.

31. et scient quia ego Dominus Deus illorum, et dabo illis cor intellegens et aures audientes,

32. Oni æe me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat æe se moga imena; obratit æe se, i smekšat æe im se tvrda šija,

32. et laudabunt me in terra captivitatis suae et memores erunt nominis mei;

33. i odvratit æe se od opakih svojih djela, jer sjetit æe se sudbine otaca svojih kad su griješili Gospodu.

33. et avertent se a dorso suo duro et a nequissimis adinventionibus suis, quia memores erunt viae patrum suorum, qui peccaverunt coram Domino.

34. Tada æu ih dovesti natrag u zemlju koju sam obeæao zaklevši se njihovim ocima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da gospodare njome. I umnožit æu ih, i oni se više neæe smanjivati.

34. Et convertam eos in terram, quam iuravi patribus eorum, Abraham, Isaac et Iacob; et possidebunt eam et multiplicabo eos, et non minorabuntur;

35. I uspostavit æu s njima vjeèni Savez: ja æu biti njihov Bog, a oni æe biti moj narod. I neæu više izgoniti svog naroda Izraela iz zemlje koju sam im dao."

35. et statuam illis testamentum aeternum, ut sim illis in Deum, et ipsi erunt mihi in populum, et ultra iam non movebo populum meum Israel a terra, quam dedi illis”.